Ova atraktivna brineta rodom iz Tučepa, napravila je zaokret u rock vode te je snimila album 'Druga vrsta' kao Žanamari & J'Animals. Žanamari se rado prisjetila svojih tinejdžerskih dana otkrivši ponešto i o prvim ljubavima, omiljenim bendovima, dečkima koji su joj se tada sviđali, o modnim stilovima koje je tada preferirala… O čemu smo još razgovarali sa Žanamari, doznajte u intervjuu koji slijedi
Kako ste izgledali kao tinejdžerica? Kako ste se oblačili?
Eksperimentirala sam jedno vrijeme. Lutala sam od casual-rock stilova pa do biznis faza kad sam valjda pokušavala izgledati starije. Bila sam jedno vrijeme malo punija nego sad, što volim nazvati baby špek fazom, ali sam imala i jako skinny period. Lude godine, što reći!
Što ste slušali? Tko vam je tada bio idol?
Nirvanu, Gunse, Bon Jovija ali i Hladno pivo, Divlje jagode npr., smo ne samo slušali nego znali i pjevati na plaži družeći se uz akustičnu gitaru. Kad sam bila malo zrelija počela sam bolje kužiti Alice in Chains, Soundgarden i Stone Temple Pilotse, ali i istraživati legende poput Led Zeppelina, Iron Maiden,Janis Joplin, AC/DC... Voljela sam i dan danas volim teški zvuk gitare i više vrsta metala, od Metallice, Iced Eartha pa do Nightwisha, Slipknota i nekih nu metal bandova. Kako sam istraživala svoje vokalne mogućnosti, znala sam često slušati soul i r'n'b dive, što je ljudima nespojivo s nekim tko sluša i rock, ali mislim da se u većini glazbenih žanrova se može naći kvalitetnih izvodjača koje je gušt poslušati. Tako da sam voljela Destiny's Child, Faith Evans i legendu jazza Ninu Simone, Marvina Gayea i sl.
Serija 'Beverly Hills'! Lik Brandona Walsha mi je uvijek bio draži od Dylana koji je bio draži svim curama. Odgovoran, dobar, iskren, zgodan i plavook! San svake tinejdžerice koji sam si na kraju i ostvarila.
Kako ste se slagali sa starcima?
Imam najbolje roditelje na svijetu koji su me naučili boriti se za svoje snove, voljeti, biti iskren i činiti dobro. To su najviše postigli neizmjernim povjerenjem koje su imali u mene od samog početka. Nisu me nikad gušili zabranama i ne sjećam se da sam ikad imala ograničeno vrijeme izlaska, baš zato ih nisam nikad iznevjerila!
Omiljeni predmet
Zar to postoji!? U srednjoj školi!? Povijest umjetnosti. Zgodan profesor s dobrim forama. Znao markirati zajedno s nama.
Najgori predmet
Pravo. Mrzim pravila, a pogotovo bilo što što morate naučiti napamet za ocjenu i sutra zaboraviti jer će sa tako i tako promijeniti još milijun puta. I Einsteinove teorije se osporavaju u zadnje vrijeme, a kamoli ne zakon!
Kakav ste bili učenik?
Odličan. Zapravo, voljela sam školu i nije mi teško padalo učenje.
Gdje ste izlazili?
U Makarskoj baš i nema puno izbora. Klub u koji smo voljeli ići zvao se tada Gaudeamus, kasnije Art Cafe, a onda su ga i zatvorili. Pa smo prešli u drugi jedini klub – Operu. Kava se uvijek pila gdje i dan danas kad dođem u Tučepe - u Pilana!
Najveći modni promašaj iz tog vremena kojeg se danas sramite?
Ne sramim se ničega, treba se čovjek znati i nasmijati na svoj račun. Ali najsmješnija mi je ekstravagantna faza kad sam tek otkrila haljine i štikle. Zato sad kad ljudi očekuju da to nosim, takve kombinacije izbjegavam.
Najbolja uspomena iz teen perioda?
Prijateljstvo s mojom frendicom od rođenja – Evom, koje je i danas čvrsto i inspirativno. S njom sam imala najbolje izlaske i najbolju zabavu, a i puno smo naučile jedna od druge, jer koliko smo slične toliko smo i različite.
Kako je izgledao prvi prekid i jeste li se dugo oporavljali?
Bilo mi je nezamislivo doživjeti prekid nakon četiri godine pogotovo jer sam imala viziju da ću kao svoja mama imati samo jednog muškarca u životu. Trebalo mi je par godina da se pomirim da je ta vizija neostvariva i da krenem dalje. Ali za mene je težak prekid u biti pozitivna stvar. To znači da si vjerovao u nešto i da si živio.
Kad ste se prvi put poljubili?
Sa 12. U obraz. Prekinuli smo dan poslije.
Najveći problem koji vas je tada mučio?
Ne sjećam se nijednog. E, to je odlična stvar s tinejdžerski problemima. Tada su se činili nerješivi, a par godina kasnije ih se više ni ne sjećate.
Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima?
Život je brži i više je opcija. Teže je i tinejdžerima, ali i svima usporiti, snaći se, odrediti prioritete i ograditi se od onoga što nema veze s tobom. A i civilizacija i sistem nam ne ide baš u najboljem smjeru, to vidi i malo dijete, a kamoli ne tinejdžer.
Jeste li imali problema s bullyingom vršnjaka? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
Nisam na sreću imala problema s takvim stvarima. Odrastala sam u manjoj sredini, gdje se svi znaju i nekako su bliski od samog početka. Ali onima koji to doživljavaju svakako savjetujem da ne drže to u sebi nego da kažu svojim roditeljima i profesorima, neka se ne boje i ne srame to prijaviti. Agresivci će biti sve jači dok dobri, normalni klinci i tinejdžeri trpe u tišini njihove napade.
Vaša poruka tinejdžerima?
Uživajte maksimalno u svakom trenutku života jer se on događa samo jednom i birajte svoje trenutke i srcem i glavom kako bi i vaše sutra bilo obećavajuće.
