Protestirajući protiv sve češće prakse da arhitekti, a ne kipari ili multimedijalni umjetnici, postaju autori javnih spomenika u Hrvatskoj, čiji su rezultati često sporni, predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika Josip Zanki u svom pismu zahtijeva od Udruženja hrvatskih arhitekata da u budućnosti 'poštuje stručnost likovnih umjetnika i njihovog krovnog udruženja' i da sve izrazito kiparske i primarno likovne natječaje 'srdačno i kolegijalno prepuste Hrvatskom društvu likovnih umjetnika'.

Neposredan povod za Zankijevo otvoreno pismo bilo je nedavno raspisivanje natječaja za izradu umjetničkog rješenja Spomenika prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu na lokaciji Trg dr. Franje Tuđmana i Spomenika domovini na Trgu Stjepana Radića u Zagrebu koje je Grad Zagreb povjerio Udruženju hrvatskih arhitekata. Objašnjenja radi, treba reći da je oba natječaja raspisao Grad Zagreb, koji je ujedno i investitor projekata, dok natječaj provodi UHA, a zagrebački gradonačelnik naveden je kao odgovorna osoba. Natječaji su otvoreni do 12. siječnja iduće godine. Po Zankijevu mišljenju raspisivanje ta dva natječaja najviše se tiče Hrvatskog društva likovnih umjetnika koje ima više od 1.600 članova od kojih su mnogi kipari ili multimedijalni umjetnici. Međutim, 'mimoiđena je stručnu pomoć Hrvatskog društva likovnih umjetnika' što je, između ostaloga, rezultiralo i krupnim pogreškama u tekstu samog natječaja.

Naime, Zanki tvrdi da 'izlaganje u priznatim galerijskim prostorima' više ne predstavlja jedan od uvjeta za priznavanje prava samostalnih umjetnika i da galerijska lista od 21. kolovoza ove godine više nije referentna u Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika, a Udruženje je upravo tu listu navelo 'kao jedan od uvjeta kojim se dokazuje jedna od pet kvalifikacija za sudjelovanje u natječajima'.

Zanki u pismu spominje neke od ranijih spornih rješenja spomeničke plastike u Hrvatskoj, čiji su autori arhitekti. Posebno je apostrofirao poznati 'Spomenik braniteljima' u Dubrovniku arhitekta Igora Franića, inače projektanta zagrebačkog MSU-a, za kojeg nitko javno ne želi reći, kako kaže, 'da izgleda kao kiosk za prodaju karata komunalnog poduzeća Libertas, kako ga nazivaju stanovnici Grada'. Stav argumentira i primjerima dva spomenika arhitekta Branka Silađina, 'Spomenik 900 godišnjici Zagreba' ispred dvorane Vatroslav Lisinski i 'Spomenik ulasku Hrvatske u Europsku uniju' na Trgu Europe o kojima se po njegovu mišljenju 'može raspravljati samo kao o fenomenima koje mogu preispitivati teoretičari zavjere poput Kate Tuckett ili Mladena Lojkića'. Navodi i pozitivne primjere, kao što su 'Spomenik vatrogascima' na Kornatima i čuvene 'Morske orgulje' arhitekta Nikole Bašića u Zadru. Dodao je i to da i među javnim spomenicima koje su kreirali kipari 'postoje monstruozna, amaterska rješenja i od toga ne treba bježati'.

U zaključku pisma Zanki upozorava na još jedan bitan problem. Naime, u Hrvatskoj nema Zakona o likovnim umjetnostima, a ne postoji ni Komora likovnih umjetnika što HDLU onemogućava organiziranje i provođenje natječaje za spomeničku plastiku. No bez obzira na to, HDLU može pružati stručnu pomoć gradovima u raspisivanju i organizaciji natječaja te kod izrade teksta natječaja i sastavljanja žirija, ističe Josip Zanki, što je do sada u nekoliko slučajeva uspješno učinio. Tako je Grad Dubrovnik u suradnji s HDLU-om raspisao i proveo natječaje za 'Spomenik Papi Ivanu Pavlu II.' i za umjetničko rješenje 'Postaja Križnog puta' na Srđu, dok je Grad Knin, također u suradnji s Društvom, raspisao i proveo natječaj za 'Spomenik dr. Franji Tuđmanu'. U oba slučaja, drži Zanki, dobivena rješenja pružila su 'kvalitetan presjek hrvatskog kiparstva'.

Ocjenjujući postupak Udruženja hrvatskih arhitekata 'nimalo kolegijalnim prema krovnoj udruzi likovnih umjetnika u Hrvatskoj', Zanki je konstatirao da su arhitekti trebali 'odbiti organizaciju izrazito kiparskog natječaja 'Spomenika dr. Franji Tuđmanu' i uputiti Grad Zagreb na HDLU koji predstavlja gotovo sve najvažnije kipare i multimedijalne umjetnike koji rade u mediju site-specific instalacija u Hrvatskoj. Umjesto toga, u slučaju natječaja za 'Spomenik dr. Franji Tuđmanu' Udruženje je omogućilo sudjelovanje i arhitektima i dizajnerima što po njegovom mišljenju može dovesti do 'rješenja spomenika kao holograma, kao što je grupa Laibach ponudila Hrvatskom društvu likovnih umjetnika hologram Petra Karađorđevića, takozvanog Osloboditelja te do maštovitih arhitektonskih ostvarenja, gdje se lik i djelo prvog hrvatskog predsjednika može prikazati na simboličan način'.

'Kod javne spomeničke plastike koja prikazuje određeni ljudski lik zainteresirani korisnici, u ovom slučaju građani Grada Zagreba, očekuju sličnost s likom i djelom prvog hrvatskog predsjednika. A da bi se to postiglo, treba minimum klasičnog školovanja u području portretne plastike na Likovnoj akademiji, bez obzira u kojem se mediju umjetnik izražava. Nažalost, zakoni struke kruti su i jasni, jednako kao kod projektiranja trgovačkog centra ili doma umirovljenika', poručio je Josip Zanki, predsjednik HDLU-a.

U svom odgovoru Sanja Cvjetko Jerković, predsjednica Udruženja hrvatskih arhitekata, podsjetila je da UHA ima dugu tradiciju provođenja javnih natječaja, s iznimno visokom kvalitetom i postotkom realizacije prvonagrađenih rješenja, a kao primjere je izdvojila natječaje za spomenik Stjepanu Radiću u Zagrebu iz 2007. i spomen-obilježja žrtvama stradalim u Domovinskom ratu u Tompojevcima i Bokšiću iz 2009. godine.

Osvrćući se na konkretne slučajeve, istaknula je da su predmeti ovih natječaja, osim kiparskih, i prostorna rješenja, oblikovanje trgova kao javnih prostora grada te se tako 'nalaze u kontekstu kojom se bavi i arhitektonska struka'.

'S obzirom na tu činjenicu, nepotrebnu komunikacijsku žestinu kojom nam se obraćate u ovom slučaju, smatramo neprimjerenom', istaknula je predsjednica UHA-e dodajući da su arhitekti i umjetnici oduvijek bili prisno i konstruktivno povezani, a njihove suradnje redovito uspješne te da UHA ovim natječajima 'ne želi ugroziti ili umanjiti važnost institucije HDLU-a ni njezinih članova'.

Također je izrazila nadu da će u budućnosti arhitekti i umjetnici konstruktivno surađivati kako bi na temelju te suradnje i međusobnog uvažavanja mogli unaprijediti 'sveukupnu likovnu i prostornu kulturu' umjesto da troše 'dragocjeno vrijeme na polemike koje nisu primjerene'.