Ana Lederer ostaje na čelu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu! Točnije, najvjerojatnije ostaje. Kazališno vijeće HNK na sjednici 5. srpnja većinom je glasova odlučilo da će osnivačima, Ministarstvu kulture i Gradu Zagrebu, kao kandidata za sljedeći mandat predložiti intendanticu koja je na tom mjestu od 2005. Sad je na osnivačima da odluku Vijeća jednostavno potvrde ili... da i Zagreb dobije svoj slučaj, ili trakavicu, zvanu Mucalo
Kazališno vijeće zagrebačkog HNK čine predstavnici Grada i Ministarstva, u ovom su slučaju to Duško Ljuština i Matko Raguž kao predstavnici Grada, Vladimir Stojsavljević i Krešimir Seletković sa strane Ministarstva te Mihaela Devald, Luka Dragić i Danijel Martinović ispred Baleta, Drame i Opere HNK kao njihovi članovi.
Natječaj za četverogodišnji mandat intendanta najvećeg i najskupljeg kazališta u Hrvatskoj raspisuje sama kuća, koja i zaprima dokumentaciju, a onda Vijeće otvara prijave i raspravlja o najboljem kandidatu. Nju ili njega predlaže Gradu i Ministarstvu, a oni ih moraju potvrditi. Ako se ne slože, postojeći intendant ostaje vršiteljem dužnosti s nedefiniranim trajanjem, baš kao u slučaju splitskog kazališta i Duška Mucala. Nakon dva neuspješno raspisana i zato poništena, treći natječaj za intendanta koji će HNK voditi od 2013. do 2017. je uspio i na njega su se, unatoč različitim prognozama, javili Sibila Petlevski i Velimir Visković. Naravno, i Ana Lederer, s obzirom na to da nacrt novog Zakona o kazalištima, s člankom o maksimalno dva mandata po kandidatu, tek čeka svoj red u Saboru.
U utrci za treći mandat Ana Lederer ima, ili je imala, snažnu opoziciju. Književni kritičar i povjesničar, dugogodišnji urednik u ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, nije toliko blizak kazalištu koliko bi 'pravi' kandidat možda trebao biti, ali je to nadoknadio izborom suradnika. Za ravnatelje Drame imenovao bi provokaciji sklonog kontroverznog redatelja s regionalnom reputacijom Olivera Frljića, ravnateljem Opere Mladena Tarbuka, bivšeg intendanta HNK u čije vrijeme je HNK imao najviše umjetničkih uspjeha i najveći broj premijera, ali koji je ostavio i stanoviti financijski dug.
Viskovićev plan je da Balet vodi Tomislav Petranović, baletan iznimne inozemne karijere koji se zaželio rodnoga grada.
Sveučilišna profesorica i književnica, predavačica na Odsjeku dramaturgije zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, Sibila Petlevski nije otkrivala svoje kandidate, ali o kazalištu misli sigurno najzanimljivije od spomenutih kandidata, a da bi svoj program bila u stanju provesti, pokazala je i osobnom hrabrošću iz vremena kad je kao predsjednica hrvatskog PEN-a govorila istinu s kojom se Hrvatska tada tek trebala suočiti.
Međutim, oboje su pali na nedostatnoj natječajnoj dokumentaciji – njoj je nedostajala preslika Radne knjižice, a njemu potvrda o znanju stranog jezika, što je potvrdila i glasnogovornica Ministarstva kulture Nataša Petrinjak
Kako bi tko od njih zaista vodio središnju hrvatsku kazališnu kuću, teško je unaprijed reći. Ni Ana Lederer nije imala praktičnog iskustva u vođenju kazališta, nego je s uredničkim i teatrološkim kvalifikacijama stala pred više od pet stotina ljudi koliko ih zapošljava zagrebački HNK i postala, i ostala, intendantica. Na nju nema javnih prigovora, čak ni anonimnih, iako je u svojih sedam godina uspjela smijeniti čak dva ravnatelja ansambala. 'Lagano sam zgađena jer čini se da Kazališno vijeće HNK uopće nije došlo do čitanja programa, nego su ostali na proceduri. No i u tome griješe, jer natječaj je raspisan manjkavo – u njemu ne piše kakvi su sve papiri potrebni, a proveden još gore – uvid u dokumentaciju HNK dopušten je samo tri umjesto 30 dana. Zato tvrdim da je Kazališno vijeće donijelo proizvoljnu odluku. Moram reći i da sam, dan nakon što mi je javljeno kako mi je prijava nepotpuna, u HNK poslala i urudžbirala fotokopiju radne knjižice. Po Zakonu o javnom natječaju to bi trebalo značiti da je moja prijava ipak potpuna. Ne znam još koji su moji sljedeći koraci, ali mislim da bi u ovoj situaciji najelegantnije bilo poništiti natječaj.' Sibila Petlevski: Zgađena sam proizvoljnom odlukom Vijeća
Pitanje intendanta zagrebačkog HNK veliko je i kompleksno. Ako ostane Ana Lederer, kako je odlučilo Vijeće, bit će najdugovječnija na toj funkciji u povijesti kuće. U nizu neusporedivo značajnija imena nitko nije dulje izdržao, kako zbog unutarnjih napetosti tako i zbog javnog posla koji rijetko donosi priznanje, sada ili kasnije. Reakcionarnost 'igre na provjereno', koju tek posljednjih godina u Drami pokušava izbjeći biranjem mlađih redateljskih imena, Ana Lederer tumači statusom i reputacijom središnje kazališne kuće čiji repertoar na ovaj ili onaj način mora biti 'željezni'.
Pomaci se ili ne događaju, ili ih baš nitko namjerno ne želi vidjeti, ali u posljednje vrijeme ansambli ipak jesu respektabilno ekipirani i od njih se može očekivati i više nego što se njezinim repertoarom dobiva. Iako uloga HNK jest u određenoj mjeri i to da bude mjesto gdje se lektirna prašina redovito briše tako da ostane, a pretplatnici pomlađuju tek biološkom nuždom, ono ne mora biti toliko zatvoreno koliko jest. Najbolji je primjer izostanak potpore projektu 'Srce moje kuca za nju', koji je svoju socijalnu osviještenost namjerno kamuflirao navijačkim tonom, a s druge strane cijeli Helmer-Fellnerov 'hram' pretvoren je u nogometnu loptu kad je Dinamo slavio svoju obljetnicu. U tome se vidi konzervativizam uprave koja zna da je vlasnicima, Gradu i Ministarstvu, ipak najvažnije da HNK 'ne talasa', ni na koji način.
Budući da sadašnja uprava ima zadovoljavajuće poslovne rezultate, a programom zaista ne proizvodi skandale, čak bi i ministrica kulture Andrea Zlatar Violić u ovim politički turbulentnim vremenima mogla zaboraviti da je repertoaru prije nekoliko mjeseci dala ocjenu tek za stupanj bolju od prolazne i potvrditi intendantičin treći mandat. Grad će to gotovo sigurno učiniti, jer Grad ionako ne zna što bi sa svojom kulturom osim da je, sa širokim osmijehom onoga 'tko pjeva, zlo ne misli', prodaje pretplatnicima koji su je ionako već platili. I tako, kao kod Harmsa, opet neće biti ništa. Od medijski prilično dobro popraćenih akcija takozvane kazališne gerile koju predvode Vitomira Lončar i Snježana Banović, ali i od kuloarskih prigovora istih onih pretplatnika, ali i sporadičnih posjetitelja, kojima je zajedničko to da HNK ne žele svesti na lijepe slike i strahopoštovanje prema tradiciji i zgradi.
Pitanje je zato sasvim stilsko: jesu li Sibila Petlevski i Velimir Visković baš morali pasti zbog natječajne dokumentacije? Može li se u toj utakmici igrati tako da, ako zaista jest istina da oni nisu priložili spomenute preslike i potvrde, to ne bude od presudne važnosti? Vjerojatno ne može, jer kuloari već odavno šapću da 'Ana Lederer ostaje', a ljubitelji teorija zavjere složit će se da trenutačno Ministarstvu kulture, kao ni cijeloj Vladi, ne treba još jedno prozivanje za politička imenovanja i smjene. Ipak, ako je nekome u svemu tome uopće u interesu kazalište, zdravije bi bilo da se intendanti na važnim funkcijama zaista povlače nakon što odrade posao. Na primjer, sadašnja uprava HNK konsolidirala je kuću financijski, ali i kadrovski, u postojećim zakonskim i drugim okvirima, ali repertoar za sljedeću sezonu pokazuje da neće tako skoro početi imalo drukčije razmišljati o svojoj ulozi i smislu.
Interes javne kuće koja je financirana javnim sredstvima, i to s gotovo sto milijuna njih, ne bi trebalo biti da baš sve ostaje zauvijek po starom. Jedan poziv i žurna dostava nekoliko papira pokazala bi barem dobru volju. Ovako, bez pravedne i poštene borbe s respektabilnim suparnicima, i trijumf Ane Lederer ostaje manje značajan. Ali barem demantira tezu kako u HNK nema – političkog teatra.
