'Relja Bašić je bio u svakom pogledu dobar, sjajan i veliki čovjek. Ostat će zapamćen po ulozi Fulira, možda je on to i bio na neki način, ali je u stvarnosti bio izuzetno mudar čovjek koji nikada nije fulirao i svaki je posao odradio pošteno, do kraja, s vjerom u ljude', rekla je Mirjana Bohanec-Vidović, koja je s Bašićem glumila u filmu 'Tko pjeva zlo ne misli'.

Dodala je kako mu trebamo biti zahvalni na mnogim stvarima, a ona mu je zahvalna kao prijateljica na prijateljstvu koje je počelo kada joj je kao debitantici na filmu uvelike pomogao svojom pažljivošću i savjetima, a družili su se do samoga kraja.

Pri kraju studija na Akademiji dramskih umjetnosti, gdje je diplomirao glumu u klasi Branka Gavelle, redatelj Bojan Stupica uključio je Relju Bašića u dramski ansambl HNK, gdje je do odlaska 1967. odigrao 498 predstava. Osim što se u HNK počeo baviti glumom, ondje je 1995. obilježio 40. obljetnicu umjetničkog rada, kada mu je dodijeljena Nagrada hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.

'Opraštamo se od velikog glumca koji nije samo glumio, nego i živio u teatru. On nije bio samo glumac hrvatskog, nego i europskog kazališta koji je uvijek prelazio liniju koja dijeli teatar od života', rekla je intendantica HNK Dubravka Vrgoč.

Podsjetivši kako je nakon završetka studija glume 1955. samo prešao cestu i došao u HNK gdje je radio s najznačajnijim redateljima i glumcima, Vrgoč je ustvrdila kako je to bilo vrijeme važnog razdoblja za hrvatsko kazalište kojeg više nema, ali iza kojega je za umjetnike ostao veliki zalog.

'Radimo drugačiji teatar, no nadamo se da ćemo jednom biti uspješni kao oni', rekla je, dodavši kako se Relju Bašića neće pamtiti samo po filmskim i kazališnim ulogama, već i kao čovjeka koji je uvijek donosio radost i vjerovao da je teatar veći od života.

Odlaskom iz zagrebačke Drame, više nikad nije ušao u stalni angažman nekog kazališta, nego je djelovao kao samostalni umjetnik, glumac i redatelj u različitim zagrebačkim kazalištima, u Teatru ITD, Kazalištu Komedija, Zagrebačkom kazalištu mladih, kao i na Dubrovačkim ljetnim igrama, ostvarivši skoro 800 predstava.

Sa skupinom glumaca svoje generacije 1974. je osnovao prvo hrvatsko putujuće privatno kazalište Teatar u gostima, u kojem kao umjetnički direktor, glumac i redatelj ostaje sve do njegovog prestanka djelovanja 2004. Tijekom trideset godina to je kazalište doseglo impresivan broj od 4213 predstava u 340 mjesta i gradova Hrvatske, bivše Jugoslavije te u inozemstvu.

'Kao što Rim ne bi bio isti bez Marcella Mastroiannija, New York bez Woodyja Allena, Pariz bez Jean-Paula Belmonda, Zagreb ne bi bio isti da u njemu nije živio Relja Bašić i da ga nije oplemenio svojim duhom', rekao je kazališni redatelji Ivica Buljan.

'Bio je veliki humanist jedinstvenog političkog i društvenog angažmana, naučio nas je da je biti građaninom jedne zemlje velika odgovornost i da se borimo za višu kvalitetu života i standarde', dodao je.

Osim u kazalištu Relja Bašić je ostavio veliki trag u filmskoj umjetnosti - glumio je u 56 domaćih , a gledatelji ga vjerojatno najbolje pamte kao neponovljivog 'gospodina Fulira' iz filma 'Tko pjeva zlo ne misli'.  Na filmu se pojavio već za vrijeme studija u 'Koncertu' Branka Belana (1954.), dok je za 'Rondo' Zvonimira Berkovića 1966. osvojio Zlatnu arenu na filmskom festivalu Puli.

Kako je bio poliglot ostvarivao je uloge u inozemnim filmovima, glumio je u njih sedamdesetak na pet jezika, surađujući s ponajvećim autorima europskog i svjetskog filma, kao što su Volker Schlöndorff, Peter Ustinov, Abel Gance, Robert Hossein, Lamont Johnson, James Cellan Jones, nastupio je u TV serijama, a potpisuje i 26 režija.

Filmolog Tomislav Kurelec rekao je kako je Bašić ostvario više od 120, a po nekim podacima i 160 uloga, od čega više od pola u inozemstvu. 'Kada se govori o njegovom filmskom radu govori se o ulozi Fulira koji je postao kulturna i povijesna činjenica našeg grada i zemlje, no njegova najdorađenija uloga bila je ona u Rondu', napomenuo je.

'Igrao je u čitavom nizu filmova i činilo se da je te uloge, kao što je u životu bio silno šarmantan i zabavan, radio s lakoćom, međutim on je na njima radio studiozno i temeljito', istaknuo je.

Rekao je i kako je nakon jedne francuske serije Bašić imao priliku ostati u inozemstvu, no vratio se domaćem filmu iako su mu ovdje, zbog građanskog profila, uglavnom bile nuđene epizodne uloge, nerijetko i negativaca.

Teatrolog Boris Senker prisjetio se kako Bašić nije uspio ostvariti svoju želju s početka devedesetih da, zajedno s njim kao dramaturgom, pripremi interaktivnu i multimedijsku predstavu za obilježavanje 40. obljetnice svog rada. 'San o povratku Fulira u spoju fima i kazališta ostao mu je neostvaren, no unatoč tome sve što je ostvario nadmašuje mnogo drugoga. Na onome što uspio i na snovima koje je ostvario velika mu i vječna hvala', rekao je.

Podsjetio je i na njegovu živopisnu biografiju, od djeteta iz glazbene obitelji koji se pravio da svira kontrabas, a zapravo je u sastavu bio zadužen da šarmira publiku, te izbacivanja iz svih zagrebačkih srednjih škola zbog čega školovanje nastavlja u Rijeci, preko studija ekonomije i pisanja za Vjesnik u srijedu do glume na Akademiji, koju upisuje kao prvi Zagrepčanin i kajkavac.

U nazočnosti obitelji, uz brojne uglednike iz domaćeg kulturnog i političkog života koji su se upisali u knjigu sućuti u predvorju HNK, bila je i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek.

Na život i rad Relje Bašića podsjetili su i isječci iz njegovih filmova, TV drama i predstava, te izvedba pjesme iz filma 'Tko pjeva zlo ne misli'.

Relja Bašić je umro 7. travnja u Zagrebu u 88. godini, a posljednji ispraćaj najavljen je za 12. travnja, u 14,30 sati na Krematoriju.