'Živimo u svijetu u kojem učimo djecu da vjeruju u Djeda Božićnjaka, ali ih nekako ne uspijevamo naučiti da vjeruju sami u sebe, barem na pet minuta', kaže Jelena Ribić Pavelić, poduzetnica koja se 2015. preselila u Veliku Britaniju da bi razvijala Chummunity, online zajednicu pisaca koji po narudžbi pišu personalizirane priče i bajke za djecu i odrasle.

Bajke za utjehu

Početnu investiciju dobila je od organizacije za pomoć startupima DotForge, koja joj je osigurala i ured u Sheffieldu, a nakon nekoliko mjeseci projekt je narastao do te mjere da se mogla preseliti u London, u kojem živi i danas. U međuvremenu, 2016. je proglašena jednom od 12 najperspektivnijih poduzetnica u Velikoj Britaniji, prema organizaciji Dot Everyone, koju je osnovala Martha Lane Fox, britanska ambasadorica ženskog poduzetništva.

A sve je počelo kad je, nakon što je radila kao novinarka, ostala bez posla u Zagrebu.

'Nisam imala novca, a išla sam na rođendan i htjela sam pokloniti prijateljima nešto posebno. Sjetila sam se onda svoje supermoći iz djetinjstva, pisanja bajki, pa sam njihovu ljubavnu priču pretočila u jednu i printala je kao knjigu. Srećom, na rođendanu se našlo i nekoliko roditelja kojima se stvar jako svidjela pa sam odmah te večeri dobila pet-šest narudžbi', prisjetila se Jelena Ribić Pavelić nedavno u zagrebačkoj Laubi na predstavljanju projekta.

Chummunity je, kako je ispričala, s vremenom izrastao u Family Tales, program pisanja bajki za djecu koja trebaju utjehu i potporu.

Ideja je da zaživi i u Hrvatskoj te bi se fokusirao na djecu u domovima, od kojih bi svako dobilo priču temeljenu na vlastitom iskustvu, s ciljem povećanja samopouzdanja te smanjenja straha i trauma. Uz individualizirane bajke, svakome od njih na raspolaganju će biti individualna i dugoročna emotivna podrška.

Poticaj da startup krene u ovom smjeru Jeleni je dala djevojčica koju je prije godinu i pol upoznala na onkologiji u Zagrebu.

Odlučila sam pomoći kako znam - pišući

'Marta je tada imala tri godine, dijagnosticiran joj je rak i roditelji su je ostavili u bolnici. Njezina me priča slomila i odlučila sam pomoći kako znam - pišući. Imala je specifičan problem - nije mogla plakati jer je mislila da su je mama i tata ostavili jer je bila preglasna. U priči sam se fokusirala na njezine suze i važnost pokazivanja osjećaja i donijela joj je idući dan. Potom sam joj nastavila pisati pisma, pogotovo prije kemoterapije, i nakon četiri tjedna počela je plakati. U tom slučaju to je bio uspjeh. Marta danas ima četiri i pol, zdrava je i čeka svoj pravi dom', kaže Ribić Pavelić, a u vrijeme upoznavanja djevojčice u Engleskoj je pregovarala s investitorima voljnim uložiti 200.000 funti u njezin startup.

'Htjeli su da platformu u kojoj spajam roditelje s piscima koji pišu bajke kao poklone razvijam kao poslovni model, s fokusom na biznis. Imajući u glavi Martinu priču i shvativši da je ono što radim ne samo lijep poklon, nego i lijek, htjela sam se radije razvijati u smjeru društvenog poduzetništva, dakle kao nešto čiji uspjeh nisu samo financijski pokazatelji, nego i neka društvena korist, pa sam odbila investiciju. Nisam imala pojma što dalje, ali sam vjerovala da će se nešto ipak dogoditi', kaže Jelena, dodajući da su joj se dva tjedna nakon toga javili znanstvenici iz Nizozemske i Portugala i rekli da vide velik potencijal u onome što radi.

Certificirana terapija pričom

'Htjeli su to pretvoriti u službeni terapeutski pristup. U ovom trenutku još nismo došli do toga, ali terapeutska intervencija jest certificirana', kaže Jelena Ribić, dodajući da je u međuvremenu napisala priče za Michaela, dječaka koji je seksualno zlostavljan od šeste godine, za Mirsadu, djevojčicu od osam koja zna pripremiti ručak za cijelu obitelj i osjeća grižnju savjesti jer ne može raditi, te za još 70 djece u sirotištima, najčešće žrtve obiteljskog zlostavljanja i zanemarivanja.

S namjerom da personaliziranu priču osigura što je moguće većem broju djece, Jelena je u međuvremenu u suradnji s jednom od najvećih zajednica roditelja u Velikoj Britaniji organizirala program ohrabrivanja mama da same pišu priče, a angažirala je i umirovljenike.

'To je najljepša sinergija. Umirovljenici su u Engleskoj jako usamljeni. Zna se dogoditi da po mjesec dana ne provire iz kuće, da ni s kime ne razgovaraju i da im je jedino društvo televizor. Organizirala sam im radionice na kojima se druže i imaju zadatak napisati prvo svoju omiljenu priču koju mogu darovati kome žele, najčešće unucima, a potom im nađem nepoznato dijete i dam im njegovu priču pa pišu za njega', kaže Ribić Pavelić, kroz čiji će zasad pilot-projekt do srpnja ove godine proći 500 engleskih umirovljenika.

Borba za samoodrživ projekt

'Moja vizija je da nam se svatko, iz bilo kojeg dijela svijeta, može javiti, reći 'poznajem heroja' i zatražiti priču za dijete koje se muči s nekim problemom i treba pomoć u nošenju s traumom. Trenutno je u svijetu 150 milijuna djece bez roditelja, a svake godine njih 14 milijuna izlazi iz sustava sa sto dolara u džepu. Oko 70 posto završi ih u kriminalu. Zato mislim da je za dugoročnu promjenu iznimno važno rano intervenirati, a za ovaj se projekt pokazuje da zaista nudi potporu djeci u prevladavanju izazova s kojima se suočavaju', objašnjava Jelena Ribić Pavelić te se bori da on u Engleskoj ostane samoodrživ, odnosno da preko radionica koje za majke organizira u Londonu financira pisanje priča za djecu.

U Hrvatskoj je on otprije dvije godine dio Inkubator programa Zaklade Reach for Change, namijenjenog podržavanju društvenih poduzetnika i njihovih projekata koji poboljšavaju živote djece te se nada da će uskoro biti osigurana sredstva i za pisanje priča za djecu u hrvatskim domovima.