Čedo Prica rođen je 1931. u Plitvicama, a diplomirao je 1955. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Književnošću se počeo baviti kao srednjoškolac, a kao student postao je stalni suradnik ondašnjih časopisa Izvora, Krugova i Republike.

Radio je kao urednik kulturnih rubrika u Narodnom i Večernjem listu te kao urednik dramaturg na Hrvatskom radiju od 1961. do 1991.

Prva zbirka pjesama 'Plitvička rapsodija' objavljena mu je 1954. a tijekom književne karijere objavio je 30-tak knjiga, među kojima su pjesme, romani, proza za djecu, putopisi, kazališni eseji, feljtoni, novele i drugo. U ranijem proznom stvaralaštvu najznačajniji mu je roman 'Dnevnik sumraka', u kojemu o besmislu rata promišlja iz vizure dječaka koji priča svoja ratna iskustva.

U memoarskim 'Bilježnicama namjernog sjećanja' (1996.) opisao je književno ozračje 50-ih godna 20. stoljeća i uobličio portrete nekih od najznačajnijih aktera hrvatske književnosti toga razdoblja.

U nastavku 'Bilježnica' iz 2001. godine našli su se i zapisi u rasponu od gimnazijskih dana, preko književnog dozrijevanja i polemika do tada recentnih kulturnih kontroverzija. Velikim dijelom se u memoarima bavi i sudbinom Vlade Gotovca.

Memoarska je i njegova knjiga posvećena Edi Murtiću, pod nazivom 'Plovidbe atelierom Ede Murtića' (1997).

Značajan dio njegova opusa je dramsko i radiodramsko stvaralaštvo, u kojem je najznačajnija povijesna drama 'Ostavka' o indentantu Stjepanu Miletiću, koja je izvedena 1986. u zagrebačkom HNK.

U ostalim profesionalnim kazalištima izvedene su i Pricine druge drame - 'Kruh', 'Zemlja', 'Sunčanje', 'Atelier' i druge. Kritičke tekstove o kazalištu objavio je u knjizi 'Kvadratura dramskog kruga' (1979.).

Izabranim djelima predstavljen je i u ediciji 'Pet stoljeća hrvatske književnosti'.