redateljica Jessica Woodworth:

'U doba Twittera osjećamo nostalgiju za vremenom kad je diplomacija izgledala tako da se državnici šeću obalama Brijuna'

18.11.2019 u 10:53

Bionic
Reading

Američko-belgijska redateljica Jessica Woodworth živi u Ghentu i snima filmove u tandemu sa svojom životnim partnerom Peterom Brosensom. Studirala je književnost i klasično kazalište na Princetonu, a magistrirala je dokumentarni film na Stanfordu. U Zagrebu je boravila ovih dana kako bi predstavila njihov novi film 'Bosonogi car' prikazan na zatvaranju Zagreb Film Festivala

Nakon uspjeha komedije 'Kralj Belgijanaca' redateljski dvojac Jessica Woodworth i Peter Brosens snimili su svojevrsni nastavak, i to u hrvatskoj koprodukciji. Ovoga se puta nakon incidenta u Sarajevu ozlijeđeni belgijski kralj budi na Brijunima, u nekadašnjoj znamenitoj Titovoj rezidenciji, u kojoj je na oporavku... Film je premijerno prikazan na prestižnom Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu.

Kako to da ste odlučili snimiti gotovo cijeli film na Brijunima?

Brijuni su nadahnuli cijeli koncept. Njihova povijest, zadivljujuća zbirka stanovnika, uključujući papigu Kokija, slona Lanku, sve one paune. A onda i spoznaja da je toliko izvanrednih ličnosti prošlog stoljeća posjetilo otok, od Franza Ferdinanda do Fidela Castra.

Kako ste čuli za tu lokaciju? Jeste li bili svjesni njene povijesti?

Prije 2016. nismo znali za otočje. Tijekom prvog posjeta bili smo šokirani. Tako fascinirani i nadahnuti. Naravno da je Tito bio poznata povijesna ličnost, ali njegov je otok ostao nekako ispod radara. To je razlog zašto je tamo sačuvano toliko čarolije.

U filmu izgleda poput nekakvog čudnog, zastarjelog raja - kakav je dojam ostavilo otočje na vas?

Kakofonija ptičjih zvukova, osjećaj nenaseljenosti, tiha prisutnost Kazališta Ulysses, osoblje hotela, zvukovi cijevi za vodu, raskošna stabala u punom sjaju, iznenadne oluje, osjećaj potpune nepovezanosti. I sve fotografije u muzeju na kojima se vidi Tito sa svojim brojnim gostima... Sada, u doba Twittera, osjećamo nostalgiju za vremenom u kojem je diplomacija izgledala tako da se državnici šeću obalama Brijuna i pregovaraju o savezima kojima bi se suprotstavili sukobljenim silama za vrijeme Hladnog rata. Fantastično!

Brijuni su potaknuli nastavak 'Kralja Belgijanca', a ne obrnuto?

Da, otok je predstavljao očiglednu pozornicu za novu priču. Prethodni film bio je putovanje Balkanom, a ovo je više putovanje bez puta. Brijuni pružaju savršeno hermetičko, tajanstveno okruženje u kojem naš junak proživljava potpunu zbrku prije oluje, a oluja je porast nacionalizma.

U filmu se nedvosmisleno referirate na jačanje ekstremne desnice u cijeloj Europi (i svijetu) - kako po vama izgleda budućnost Europe?

Europska unija temelji se na najboljim namjerama i mnogo je toga postigla. Ali ne bi trebala ostati klub odabranih, ne bi trebala postati tvrđava, ne bi se trebala mrviti pod teretom raspada vrijednosti. Ne bi se trebala klanjati ljudima poput Orbana. Ne možemo biti paralizirani cinizmom i očajem kada pogledamo krhkost svijeta. Moramo osnažiti novu generaciju. Budućnost je u rukama mladih koji trebaju biti informirani, pametni i angažirani. Tako da postoji nada. Ali sada moramo biti vrlo oprezni. I stalno gledati u prošlost. A kao građani i filmaši moramo upotrijebiti jedno od svojih najjačih oružja: humor.

Rekli ste da dobro surađujete sa suprugom jer ste lišeni ega - kako uspijevate u tome?

Strašno volimo snimati filmove, volimo i svoj tim. To je velik kolektivni napor. Najbolji način za kretanje kroz kaos stvaranja filma je da vrlo pažljivo slušate jedni druge, da se poštujete i očuvate integritet procesa. To je lakši dio. Teži dio je pogoditi pravu priču i njen ton. Nama pomaže to što imamo sličan smisao za humor. Smijeh nas drži poniznima.

Kako to da ste za malu ulogu odabrali konceptualnog umjetnika Sinišu Labrovića?

Siniša je jednostavno sjajan. Njegovi su društveni komentari oštri i snažni. Bilo je fantastično surađivati s njim. Odmah je shvatio kako da se uklopi u širu sliku i s 200 posto iskrenosti tražio je pravi ton te govor tijela svoga lika. On ima malu ulogu i ne izgovori ni riječi, ali u tom miru je savršeno zloban i apsurdan. Dobio je i najbolji rekvizit - vrhunski starinski crveni telefon bez tipki i beskonačni kabel.

Bosonogi car Izvor: Društvene mreže

Kako je bilo raditi s njim i ostatkom hrvatske ekipe?

Hrvatska ekipa bila je pomiješana s Belgijancima, Nizozemcima i Bugarima. Bilo je zabavno i vrlo dinamično. Hrvatsku ekipu vodili su Lana Matić i Boris Matić iz Propeler filma. Imali su najveću odgovornost. Snimanje u nacionalnom parku s osjetljivom prošlošću nije jednostavno. Najam velikog ratnog broda od Hrvatske ratne mornarice nije lak zadatak. Sve to za političku satiru u volatilnoj političkoj klimi. Ali sve je uspjelo jako dobro. Svi smo i dalje u kontaktu i želimo u budućnosti ponovo raditi zajedno.

Hoćemo li vidjeti kralja u nekim novim avanturama?

Na kraju filma kralj se nalazi u podmornici koja ide prema nepoznatoj sudbini. Ostaje nam da se pitamo - kakva je naša kolektivna sudbina kao Europljana? Treći dio trebao bi proizaći iz goruće potrebe da se ispriča nova priča. A budući da je stvarnost glavni izvor inspiracije za nas, moramo pričekati i vidjeti kako će se Europa razvijati. Do tada će on tek zaroniti u more u svojoj maloj podmornici. A mi ćemo vrlo naporno raditi na novim projektima.