Nezavisna kultura u Hrvatskoj polako i nježno, gotovo nevidljivo i na samom rubu, ipak opstaje. U glavnom gradu još je lako jer, kako je nedavno rečeno na diskusiji posvećenoj upravo toj problematici, u njemu se ipak 'uvijek nešto događa'. Međutim, čim se čovjek makne iz Zagreba, nezavisna kultura svodi se na povlačenje konopa, nerijetko onog oko vlastitog vrata. Polako, nježno, i gotovo nevidljivo.

Izuzetak, među rijetkim takvima, riječki je festival upravo nevjerojatnog naziva Zoom, koji si je prošle, ujedno i prve godine postojanja, osigurao nezahvalnu, ali ipak vrijednu medijsku pažnju čuvenim slučajem rezuckanja hrvatske zastave. I to je učinio slovenski umjetnik koji je zapravo rođeni Riječanin, ali ipak danas, vlastitom odlukom, nosi ime Janeza Janše. Oni koji su tada protestirali, ne samo protiv umjetničkog čina, nego i protiv cijelog festivala, pa i nezavisne kulture koja se ne klanja istim totemima na isti način, vjerojatno nije dobra vijest da umjesto jednog, na ovogodišnjem Zoomu gostuju čak tri – Janeza Janše.

Zoom festival nastao je 'koprodukcijom' riječke udruge Drugo more koju vodi Davor Mišković sretnom koincidencijom, koja to vjerojatno i nije. Pored autohtone želje da i drugo najurbanije središte u Hrvatskoj dobije barem jednu pravu manifestaciju nezavisne kulture, kumovala mu je i želja organizatora godinu dana prije u Zagrebu uspješno održane konferencije Performance Studies International da nastave svoje teatrološko-izvedbeno druženje, makar i u Rijeci.

U svojem drugom izdanju, od 30. kolovoza do 3. rujna 2011, Zoom će možda biti manje provokativan, ali dosljedan. Prošlogodišnji koncept koji u fokus stavlja jednog umjetnika, dok ostalima popunjava raspored i stvara konteksta za bolju recepciju ne samo tog odabranog, nego i cijele izvedbene scene koja silom prilika kod nas funkcionira uglavnom nezavisno, i ove je godine zadržan, ali je umjetnik – umjetnica. Riječ je o Ivani Müller, performerici i autorici sasvim posebnog izraza, podjednako nesvodivog kakav je i sam pojam izvedbenih umjetnosti. Zagrebačka ju je publika, iako jest porijeklom iz Hrvatske, ali već godinama djeluje u europskom ili europskijem ambijentu, dok danas živi i radi na relaciji Pariz - Amsterdam, vidjela već tri puta na Tjednu suvremenog plesa, uvijek u različitim fazama njezine karijere. Posljednji put bilo je to s predstavom 'While we were holding it together' s kojom i otvara 2. zoom.

Festival će pak zatvoriti razgovor o radu Ivane Müller, dok će ona u međuvremenu još nekoliko puta odigrati svoju novu predstavu 'Partitura', namijenjenu nešto mlađoj publici kojoj je možda i lakše ono što autorica želi, a to je izbrisati granicu između izvođača i publike. Starijima će vjerojatno biti zanimljiviji naslov '60 minuta oportunizma', nastavak ispitivanja zajedništva u izvedbenoj situaciji, teme koja se, pored tijela te njegovih manifestacija i transformacija, trajno provlači kroz rad ove autorice.

U različitim riječkim prostorima – od labirinta Molekule, poluslužbenog središta i sjedišta nezavisne riječke kulture, preko Hartere, kluba Palach i donekle 'reprezentativnog' Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku – predstavit će se i lokalne udruge čija se djelatnost bazira na izvedbenim umjetnostima. Među njima je primarno performersko-plesni Prostor +, ali i dramskopedagoška udruga Malik. Svojevrsni začin festivalskog programa su ipak gostujuće produkcije, poput 'Hot Lollipop' Lijljane Tasić i Dušana Bročića koja je, riječima srbijanske kritike, najzanimljivija tamošnja plesna predstava u proteklih nekoliko godina. Predstava se bavi glazbenim i plesnim arhetipovima na primjeru rocka, prikazujući taj glazbeni pravac kao i cijelu mitologiju koja ga prati kao jednostavni sklop mentalne i fizičke stereotipije. Inozemni blok drugog Zooma donosi i nastup slovenske skupine Wanda & Nova deViator, performans-koncert kojem je tema i inspiracija hiperseksualizirana zbilja.

Naravno, tu su i tri Janeza Janše, umjetnici koji su već samom promjenom imena od sebe napravili svojevrsni hodajući, trajnožareći performans. Sudeći po naslovu njihovog očekivano dokumentarističkog i autoreferencijalnog nastupa, koji glasi 'Što nas je više...', još im, ili ih, nije dosta. U svakom slučaju, na drugom izdanju riječkog Zoom festivala nikome neće biti dosadno, a neki možda i promijene ime, kad već ne mogu – sve ostalo.