To je prilika da se podsjeti da je Zbor fotoreportera Hrvatskoga novinarskoga društva posebno živnuo u izlagačkoj i izdavačkoj djelatnosti nakon 2002., kada je u organizaciji HND-a i uz potporu veleposlanstva Kraljevine Nizozemske, prvi puta u Hrvatskoj održana velika svjetska izložba 'World press photo' koja, kao što joj ime kazuje, prikazuje najbolje novinske fotografije iz cijeloga svijeta, a održava se u pomnogim svjetskim metropolama.

Hrvatski fotoreporteri ubrzo su, očito inspirirani tom prestižnom svjetskom manifestacijom, pokrenuli domaću verziju sličnoga događanja i pod prvotnim naslovom 'Cro press photo' dokazivali da su svih tih godina i do danas kadri dostojno i uspješno predstaviti domaćoj javnosti svoje najbolje radove.

I dok se WPPh predstavljao u svibnju i to u početku u Zagrebu i u Splitu, a jedne godine i u Vukovaru, a posljednjih godina održava se samo u Splitu, domaća verzija manifestacije. pod naslovom 'Hrvatska novinska fotografija', pojavljuje se početkom svake godine pa onda izložba obilazi sve više gradova u Hrvatskoj.

Ove godine stotinu najboljih radova profesionalnih hrvatskih fotoreportera odabrao je međunarodni žiri u sastavu: Ben Fathers – Agence France Presse, Francuska, urednik fotografije i koordinator za Europu i Afriku; Borut Krajnc – urednik fotografije tjednika Mladina, Slovenija, dokumentarni fotograf; Vjekoslav Skledar – urednik fotografije za Nedjeljni Jutarnji i magazin Forbes, Hrvatska.

Na ovogodišnjem natječaju, kako obavještava organizator, sudjelovalo je 115 autora ponudivši 1.843 fotografije, a natjecanje je podijeljeno u sedam kategorija: Događaj, Svakodnevni život, Reportaža, Kultura i Umjetnost, Portret, Sport te Priroda i okoliš. Među 19 nominiranih za nagrade su fotoreporteri Novog lista, Globusa, Splitskog portala, portala Otvoreno more, Cropixa, Pixsella te Hine.

Inače, manifestacija 'Hrvatska novinska fotografija' postaje sve složeniji projekt koji se sastoji od spomenuta prijavnoga natječaja za profesionalne fotoreportere, zatim putujuće izložbe koja predstavlja 100 najboljih radova, prateće foto monografije te, od ove godine, i dodatnoga tematskoga natječaja 'Male stvari puno znače' koji je otvoren za javnost, a organizatori su Zbor fotoreportera Hrvatske i Financijska agencija. Predsjednik Zbora fotoreportera HND Igor Nobilo ističe da je ovogodišnji natječaj bio posebno uspješan po broju prijava, a da će prateća foto monografija uz mobilnu izložbu još jednom predstaviti godišnji presjek rada Zbora kao poseban dokument vremena.

Dakle, finalisti natječaja Hrvatska novinska fotografija 2011. u pojedinim kategorijama su sljedeći: Kategorija Događaj: Goran Mehkek / Cropix, Damir Senčar / HINA, Srđan Vrančić / Cropix. Kategorija Svakodnevni život: Darko Mihalić / Globus, Davor Puklavec / Pixsell / i Sanjin Strukić / Pixsell. Kategorija: Reportaža: Petar Fabijan / Novi list, i Damir Senčar / HINA / , Kategorija Portret: Željko Hladika / Pixsell, Boris Kovačev / Cropix, i Marin Vajdić. Kategorija: Kultura i umjetnost: Feđa Klarić / Cropix, Anto Magzan / Pixsell i Maja Prgomet / Splitski portal /. Kategorija Sport: Antonio Bronić / Pixsell / Jure Mišković / Cropix / i Božo Vukičević / Otvoreno more. Kategorija Priroda i okoliš: Zvonimir Barišin / Cropix, Petar Fabijan / Novi list i Stipe Surać.

Sve su to poznata imena iz mnogih prethodnih izložbi i monografija, a neki su i nagrađivani. Pisac ovih redaka profesionalno je pratio dosadašnje manifestacije Zbora te primjećuje da se visoki fotoreporterski standard, kako zanatski tako i kreativni, dobro održava od samih početaka, a da u pojedinim organizacijskim elementima postoje i pomaci prema naprijed, kao što je npr. uvođenje više kategorija i specijalističkih nagrada.

Tako, primjerice, napredak je vidljiv i u potpisima pod slike koji su dugo bili slabo mjesto zastupljenih fotoreportera. U početku su se sastojali od samoga imena i prezimena autora i riječ dvije potpisa, što je za fotoreportersku sliku naprosto neoprostiv manjak. Jer novinska fotografija mora sadržavati potpun potpis pod sliku ili legendu kao integralni dio uspješna foto reporterskoga uratka.

Nepotpisana ili manjkavo potpisana novinska fotografija ne može se pravdati onom notornom izrekom da dobra fotografija kazuje više od tisuću riječi. To može metaforički vrijediti za mnoge druge fotografske žanrove, koji se ponekad i nepotrebno tako odriču dokumentarne vrijednosti snimke, ali izbjegavanje ili traljavo odrađivanje legende za fotoreportera je smrtni grijeh.

Naime, posebice kod mlađih fotoreportera, kod kojih kao da postoji neprevladiv strah od pisanja. No iz godine u godinu situacija s legendama polako se popravlja. Shvaća se da potpisa pod slikama jednostavno mora biti, ali trebalo bi se još poraditi i na umješnosti u pisanju te opreme. To uglavnom nije bio problem kod starije generacije fotoreportera, oni su odreda bili spretni potpisivači svojih slika, vjerojatno zato što su oni bili fotoreporteri koji su to nerijetko postali specijalizacijom od samostalnih autora fotoreportaža.

Vjerojatno, budući da je fotoreportaža malone potpuno izumrla nestali su i fotoreporteri koji su bili i fotografi i reporteri. Primjer zanatski dobro napisane legende u ovome je prilogu uz fotografiju Feđe Klarića u kategoriji Kultura gdje je potpis pod sliku takav da nikakav drugi i tekst nije prijeko ni potreban. (Potpune legende ukopirane u slike mogu se vidjeti ako u Internet explorer kopirate sljedeći link.

Primjere nevješto napisanih legendi ne treba iznositi da se ne bi obeshrabrilo one koji očito ni u redakcijama tiskovnih medija ne potpisuju svoje fotke. Posebno je zanimljiva kategorija Reportaža, jer ta, nekad kraljica novinskih žanrova, vrsta je koji ima šansu opstati jedino ako se bude više prezentirala u elektroničkim medijima, tj. na internetu.

Naime, toliki prostor za fotografije, koliki je potreban za dobru fotoreportažu, u tiskanim medijima jednostavno više ne postoji. Drugi je problem pak to što internetski medij još nije pronašao format koji bi ravnopravno, sinkretički, tretirao tekst i slike pa će se to, vjerojatno, morati još pričekati, a to hoće li se i dočekati ovisi ponajviše o suvremenim fotoreporterima, ako oni nekako uspiju odoljeti konkurenciji svenazočnoga videa. Ali, sve u svemu, hrvatski fotoreporteri u svakom pogledu svaki dan sve više napreduju. Kao na filmu.