Pet lakih KOMADA

Tko je čovjek koji je u predstavu o okorjelom pedofilu stavio djecu? Tvrdi da je više nasilja dostupno na YouTubeu

18.09.2018 u 12:02

Bionic
Reading

U zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu u sklopu Festivala svjetskog kazališta gostovala je vrlo potresna predstava 'Pet lakih komada', u kojoj slavni Milo Rau, tvorac revolucionarnog Manifesta o kazalištu, zapravo progovara o nužnosti suočavanja s traumama iz prošlosti

'Nekima je čudno to što sam simpatičan i normalan, valjda očekuju kralja tame. Ali ja to nisam. Ovaj komad je zabavan, bez obzira na mračnu temu. Kao i svi moji projekti, i ovaj je pun šala i poetičnih trenutaka', izjavio je svojedobno za www.whatsonstage.com Milo Rau, jedan od najkontroverznijih i najtraženijih redatelja Europe, kada je odgovarao na pitanje o predstavi 'Pet lakih komada'.

Nadahnuće u okorjelom zločincu

Projekt je nadahnut zločinima Marca Dutrouxa, okrutnog belgijskog pedofila, silovatelja i ubojice djevojčica, koji se u Belgiji smatra oličenjem zla. Dutroux je devedesetih oteo, mučio i silovao šest djevojčica, od kojih su četiri ubijene. Uhapšen je 1996., a nakon dugotrajnog suđenja osuđen je na doživotni zatvor. Predstava je nastala u suradnji s flamanskim dječjim kazalištem Campo iz Genta, a specifična je po tome što u toj priči igraju djeca i tinejdžeri od osam do 13 godina te samo jedan odrasli glumac, što je diljem svijeta izazvalo pitanja o moralnosti takvog čina.

Međutim Rau je apsolutno čist. Predstava je zapravo socijalna alegorija koja bi ljude trebala motivirati da razmisle o emocijama, o tome što se događa kada vidimo djecu da igraju odrasle, o belgijskom društvu. On preko zločina Marca Dutrouxa govori o različitim tabuima i bolnim točkama Belgije, a s druge strane propituje i kolonijalnu prošlost Belgije, od proglašenja neovisnosti DR-a Kongo do masovnog prosvjeda, Bijelog marša, u Belgiji u ožujku 1996. godine, kad su građani demonstrirali protiv vlade zbog slučaja Dutroux. U diskusijama koje su se razvile nakon premijere bilo je vidljivo da je predstava bila u velikoj mjeri motivirana željom da se bave ključnim traumama nedavne belgijske prošlosti kao sredstvom za postizanje ozdravljenja.

Zabranjena za mlađe od 14 godina

Svjestan kontroverznosti teme, od početka rada otvorio je vrata novinarima jer je htio izbjeći skandal. Kaže da bi htio da predstavu vidi što više djece, no ipak je zabranjena za mlađe od 14 godina, a u nekim zemljama čak za mlađe od 18. Smatra da to pokazuje kako se u Europi djeca pretjerano štite, dok svaki film na YouTubeu može izazvati više trauma od 'Pet lakih komada'.

'U ovoj predstavi naglasak nije na hororu, nego na velikim i važnim pitanjima koja izviru iz afere Dutroux: propadanju zemlje, nacionalnoj paranoji, žalosti i ljutnji koji su uslijedili nakon zločina. Predstava počinje Deklaracijom o neovisnosti Konga i završava pogrebima žrtava Dutrouxa, a u pozadini zapažate nestanak svih iluzija koje ste imali u posljednjim desetljećima: iluzija o sigurnosti, povjerenju, slobodi i budućnosti.

Ovih pet lakih komada, svaki na svoj način, donose drugu priču: prvi donosi dvojbe oca čiji je sin postao ubojica, u drugom se govori o nasilju i zlostavljanju, treći pokriva najdublje, najtamnije emocije - tugovanje roditelja za svojim djetetom... I sve se temelji na izvornim dokumentima ili intervjuima što smo ih proveli s onima koji su uključeni u aferu Dutroux', kazao je Rau za campo.com.

Tko je Milo Rau?

Sociolog, germanist i romanist, rođen 1977. godine u Bernu, nekadašnji student Tzvetana Todorova i Pierrea Bourdieua te bivši novinar uglednog Neue Zürcher Zeitunga, koji u svojim predstavama ruši tabue i konvencije. 'Moliere ne govori ništa o današnjem svijetu', kaže Rau pa ne čudi to da je osnovao Međunarodni institut za politička ubojstva (IIPM), s kojim već više od 15 godina radi prvorazredan politički i dokumentarni teatar, ali i filmove, minimalističke performanse, političke akcije i kongrese. Njegov rad prepoznat je i od kritike i od publike - Međunarodni kazališni institut dodijelio mu je svojevrsnu nagradu za životno djelo, Svjetsku kazališnu nagradu.

Zabrana adaptacije klasika

Također, Rau je tvorac revolucionarnog kazališnog Manifesta, koji se sastoji od deset teza. Između ostaloga kaže da kazalište ne treba prikazivati stvarnost, nego je mora mijenjati. Zabranjena je adaptacija klasika, a smije se koristiti samo 20 posto originala. Najmanje četvrtina proba mora se odvijati izvan kazališta. Kazališni prostor je svako mjesto gdje se izvodi predstava. U svakoj predstavi mora se govoriti na barem dva jezika. Barem jedna predstava mora se uvježbati ili izvoditi u ratnoj zoni ili zoni političkog sukoba, gdje ne postoji nikakva kulturna infrastruktura.

Predstava 'Pet lakih komada' premijerno je izvedena u svibnju 2016. godine na festivalu u Bruxellesu. Do sada je gostovala u više od 30 zemalja svijeta, uključujući Kinu, a prošle godine trijumfirala je na sarajevskom MESS-u, gdje je dobila Grand Prix s prosječnom ocjenom 9,81, dok je Rau nagrađen kao najbolji redatelj. U stvaranju te predstave, kao i u svojim prijašnjim djelima, koristio je sociološki pristup, što podrazumijeva istraživanje teme na terenu.

Nemilosrdno po tabuima

'U fazi pripreme razgovarali smo s brojnim ljudima koji su bili dio tog slučaja, od Dutrouxova oca i policajca koji je istraživao slučaj, do obitelji žrtava, ali i obitelji preživjelih djevojčica. Za politički teatar to je iznimno važno', naglašava Rau, redatelj koji se specijalizirao za subverzivne i dramatične istrage povijesnih društvenih sukoba, koje zatim rekonstruira na temelju svjedočanstava protagonista. Tako se bavio genocidom u Ruandi 1994., suđenjem rumunjskom diktatoru Ceausescuu 2009. godine, pitanjem slobode govora u Rusiji, desničarskim nacionalizmom u Švicarskoj i 'Trećim svjetskim ratom' u Istočnom Kongu, a u predstavi 'Breivik's Statement' temom ksenofobije. U svim tim projektima nemilosrdno je udarao po tabuima našega doba. I svi su imali velik međunarodni odjek, primjerice komad 'Moskovski procesi' izazvao je međunarodnu raspravu o slobodi umjetnosti i cenzuri.

'Sve produkcije s djecom uvijek slijede iste obrasce. Htjeli smo pokazati nešto što ljudi ne žele vidjeti od djece. Željeli smo riskantnu predstavu', rekao je Rau. Zato je za temu odabrao serijskog ubojicu djece, koji je u Belgiji oličenje zla. 'Svako dijete u Belgiji, barem na razini priče, zna što je on učinio. Tako su i igrali. Kad bih vam rekao da ćete igrati Rikarda III, sigurno ne biste pomislili da ćete biti traumatizirani jer ćete glumiti ubojicu i monstruma. Kad su djeca shvatila da će susresti Dutrouxova oca, koji živi blizu kazališta gdje smo vježbali, to je za njih bilo prilično neobično i smiješno', kaže Rau.

Mračna priča o pedofiliji

Predstava 'Pet lakih komada' započinje razgovorom između malih flamanskih glumaca i odraslog glumca Petera Seynaevea, koji je radio i kao Rauov pomoćnik na komadu. 'On je moj alter ego, trener', kaže Rau. On ih ispituje o njihovim ukusima, afinitetima, životu, smrti i općenito o njihovom identitetu i vodi ih sve dublje u mrak priče o pedofiliji. Pita ih tko će igrati Dutrouxova starog i bolesnog oca, roditelje ubijene djevojčice, policajca, osmogodišnju djevojčicu, žrtvu koja iz zatočeništva u podrumu čita nikad poslana pisma roditeljima... U jednom trenutku pita djevojčicu koja igra žrtvu zašto se neće skinuti, kao što je učinila na probi, jer je tako bilo kod Dutrouxa. Nakon toga ih uvodi u glumački proces i tijekom cijele izvedbe ih usmjerava pred kamerama.

  • +3
Pet lakih komada Izvor: HNK Zagreb / Autor: Phile Deprez

Mali, a dovoljno jaki

U radu na predstavi sudjelovala su dva savjetnika i psiholog za djecu, a bili su uključeni i roditelji. Na castingu su dugo tražili male glumce koji će biti dovoljno jaki da to izdrže. Bio je šokiran kad je prvi put intervjuirao djecu o Dutrouxu te ih pitao koliko mnogo znaju o DNA testovima. 'Ta djeca znaju mnogo više od mene o kriminologiji!', kaže. Na probama je inzistirao na profesionalnosti, jer 'djeca moraju znati gdje je pozornica, a gdje je stvarnost'.

'U predstavi je sve napisano, čak i ako se čini da je improvizirano. U posebnim trenucima možete vidjeti djecu kako gledaju publiku da vide funkcionira li to. Oni igraju žrtve, ali na neki način i mi smo njihove žrtve. Predstava govori i o tome', kaže Rau.

Novinari su redatelja pitali nakon premijere kako je postavio najzloglasnijeg zločinca Belgije Dutrouxa, a on im je rekao da se s njim kao svojevrsnim mitom susreo 2013. godine, kad je istraživao za predstavu 'Građanski ratovi u Bruxellesu'. 'Tijekom proba pitao sam glumce što im znači Belgija i kad su se doista osjećali Belgijancima. Budući da je Belgija kulturno podijeljena zemlja, nacija koja je nastala u devetnaestom stoljeću kao međuspremnik između Francuske i Njemačke nikada nije doista srasla. Glumci su mi odgovorili da su se tako osjećali tijekom Bijelog marša u ožujku 1996. godine', odgovorio im je Rau.

Na pitanje je li Dutroux zaista jedini kolektivni mit u Belgiji Rau je odgovorio da je to uznemirujuće, ali čini se istinito. 'Ako pogledate malo dublje, svakako prepoznajete mnogo paralela: Dutroux je odrastao u bivšoj belgijskoj koloniji Kongo, svoje zločine je počinio u rudarskoj regiji oko Charleroia, a njegovo je suđenje gotovo dovelo do urušavanja Belgije i pobune društva protiv korumpiranih elita - to je gotovo alegorija propadanja zapadnih kolonijalnih i industrijskih sila. Kroz njega možete pripovijedati povijest Belgije', poručio je Rau.