Američki pisac, čiju je literarnu karijeru obilježio roman 'Lovac u žitu' objavljen 1951, svoj posljednji intervju dao je 1980. godine. Njegov najpoznatiji roman ubraja se među najviše osporavane knjige prošloga stoljeća zbog korištenja jezika ulice, odnosno mnogobrojnih psovki i vrijeđajućih izraza, tema predbračnog seksa i prostitucije. 'Lovac u žitu' omiljena je literatura buntovnika, a zlu glasu djela pridonijela je i medijska strka nastala u vrijeme kad je pronađen i kod Marka Davida Chapmana, ubojice Johna Lennona. Danas su stvari drugačije te je djelo na popisu obavezne srednjoškolske lektire u školama diljem svijeta, iako i dalje predvodi listu najzabranjivanijih knjiga u američkim školama.

Salinger od 1965. ništa više nije napisao. Povodom prve godišnjice njegove smrti (27. siječnja 2010) objavljena su pisma koja je razmjenjivao s Donaldom Hartogom, prijateljem iz Londona, kojega je upoznao 1938. za boravka u Europi.

Pedeset pisama i razglednica iz perioda od 1986. do 2002. pokazuju drugu stranu književnika. Suprotno ustaljenim uvjerenjima o Salingeru kao namrgođenom osamljeniku, čiji je lik buntovnog tinejdžera Holdena Caulfielda zapravo preslika njegova karaktera, književnik je vodio sasvim običan život. Tijekom izolacije od javnog života obilazio je kazališta, bio strastveni obožavatelj trojice tenora, posebno Josea Carrerasa, te gorljivo pratio tenis. Najdraži igrač bio mu je Tim Henman te je prijatelju iz Londona često pisao o njemu s oduševljenjem. Uživao je u povrtlarstvu te isticao da od svih lanaca brze prehrane najradije jede u Burger Kingu.

Pisma su u vlasništvu Frances Hartog, kćeri Salingerova prijatelja Donalda koji je preminuo 2007.