ISTRAŽIVANJE

Glumci o ovome nerado govore: Veliki neprijatelj na sceni i kako se s njime boriti

02.03.2020 u 14:49

Bionic
Reading

Glumica i psihoterapeutkinja Linda Brennan provela je istraživanje o tome kako trema utječe na izvedbu glumaca, a nalaze će objaviti u knjizi koja izlazi na proljeće

Brojne su metode kojima glumci i njihove produkcijske ekipe pribjegavaju kako bi se nosili s paralizirajućim efektima treme, a one najzanimljivije u svojoj je knjizi pobrojala Linda Brennan s Američke dramske akademije. Za potrebe njenog istraživanja progovorilo je i nekoliko poznatih imena, koji su doduše htjeli ostati anonimni, a simptomi tjeskobe zbog nastupa protežu se do zbilja šokantnih ekstrema.

Brennan, i sama glumica, vodi odjel za govor i glas na Akademiji u Los Angelesu, koju su pohađali, među ostalima, Kirk Douglas i Anne Hathaway. Osam glumaca joj je, objašnjava, pristalo otkriti najdublje emocije isključivo zato jer je odlučila nikoga od njih ne imenovati.

'Jedino su tako mogli pričati o tome što im se zaista događa', piše Guardian. 'U nekim slučajevima, situacija je prilično teška. Doktor jednog glumca rekao mu je kako mora prestati s glumom jer mu srce jednostavno neće podnijeti sav taj stres. Tu su i osjećaj srama i poniženja, a mnogi od glumaca s teškom tjeskobom zbog nastupa imali su osjećaj da će umrijeti', kaže Brennan.

U studiji se fokusirala na kazališne glumce, ali jedna 'dobro poznata' zvijezda ispričala joj je kako su joj prilikom snimanja televizijske serije na sve ulaze i izlaze iz backstagea postavili vrećice za povraćanja. Povratila bi, otišla i odradila svoju scenu, onda se vratila i ponovno povratila. To je bio jedini način da snimanje ide kako treba.

Istraživanje će Brennan objaviti u proljeće, u knjizi 'Trema kod glumca' (Stage Fright in the Actor), a tema kazalištaraca je, objašnjava, dosad bila zanemarivana, za razliku od dobro dokumentiranih trema kod glazbenika, plesača i javnih govornika. To je, kaže, zbog glumačkog standardnog osjećaja da show jednostavno mora ići dalje, ma koliko da im se iznutra ruši svijet, a i zato što o ovom problemu nerado progovaraju, bojeći se da će se njihova ranjivost interpretirati kao manjak talenta.

Pa ipak, trema je mučila najveće od najvećih glumaca. Laurence Olivier, primjerice, godinama se borio protiv tjeskobe na sceni, čega se prisjetio u svojoj autobiografiji. 'Grlo bi mi se stisnulo kako bi se publika počela okupljati', otkrio je. Hugh Grant je, piše Guardian, 2016. Hollywood Reporteru rekao: 'Živim u strahu od toga da ću imati napad. Ranije mi ih se na filmu znalo dogoditi tri ili četiri.'

I Alice Brennan su glumci detaljno pričali o svojim fizičkim i mentalnim tegobama od tjeskobe uoči i za vrijeme nastupa. Simptomi pritom variraju od otečenog jezika, suhih usta i nesvjestice, preko nekontroliranog plača, hladnog znoja do teškoća s disanjem nalik davljenju, nepomičnosti i palpitacije, ali i umišljanja ispitujućih glasova koji dodatno potiču strah.

'Mislim da ljudi ne razumiju kroz što neki glumci moraju proći samo da bi nastupili', kaže Brennan te dodaje da je troje njih pristalo na intervju s njom, ali da su zatim odbili razgovarati jer im je tema bila preemotivna. Drugi su pak bili sretni što se netko odlučio pozabaviti temom, pogotovo u kontekstu dubinskog proučavanja uzroka treme o kojoj, prema mišljenju Brennan, sve dramske akademije trebaju uvesti lekcije, kako bi se glumci mogli lakše nositi s ovim problemom.