Georgij Paro u svojoj je bogatoj karijeri režirao više od 200 predstava u Hrvatskoj i inozemstvu, osobito u SAD-u i Sloveniji. Među posljednjima su 'Dobri čovjek Bažulek' u koprodukciji zagrebačkoga kazališta KNAP i karlovačkoga Gradskog kazališta Zorin dom te 'Talijanski slamnati šešir' u Komediji, kojom je u svibnju 2017. obilježio šest desetljeća rada.

Pripadnik je postgavelijanskoga naraštaja redatelja i tzv. kartela, s K. Spaićem, B. Violićem i D. Radojevićem. Početkom 1970-ih tragao za kazalištem mita u djelima poput 'Grbavica' S. Mihalića i 'Događaj u gradu' Gogi S. Gruma, rađenima u suradnji s I. Boban i M. Carićem, te za novim kazališnim prostorima, pri čemu se ističu ambijentalne predstave u sklopu Dubrovačkoga ljetnog festivala 'Život Eduarda II., kralja Engleske' B. Brechta, 'Aretej' i 'Kristofor Kolumbo' M. Krleže.

Zapažen je po inovativnim interpretacijama Krležinih drama ('U agoniji', 'Maskerata', 'Gospoda Glembajevi') te dramatizacijama i prilagodbama drugih Krležinih tekstova ('Banket u Blitvi', 'Zastave', 'Povratak Filipa Latinovicza', 'Ratni dnevnici').

Za scenu je adaptirao predstave 'Idiot' (s B. Violićem) i 'Ujakov san' F. M. Dostojevskoga te 'Zajedničku kupku' R. Marinkovića. Revitalizirao je više drama iz hrvatske dramske baštine, poput 'Dunda Maroja' Marina Držića i 'Ljubice' Augusta Šenoe, režirao je praizvedbu djela 'Malo pa ništa' A. G. Matoša i 'Sveti Aleksi' T. Brezovačkoga, a postavio je i mnogobrojna djela suvremenih hrvatskih pisaca: M. Matkovića ('Heraklo', 'Na kraju puta'), R. Marinkovića ('Glorija'), S. Kolara ('Svoga tela gospoda'r), F. Hadžića ('Političko vjenčanje') i D. Jelačića Bužimskoga ('Gospodar sjena').

U 1990-ima režirao je raskošne predstave prema romanima N. Fabrija 'Vježbanje života' i 'Berenikina kosa' te adaptaciju Gundulićeva epa 'Osman'. Uprizorio je i djela engleskih pisaca elizabetanskoga razdoblja (W. Shakespeare, C. Marlowe, J. Ford, J. Webster) i druge polovice 20. stoljeća (J. Osborne, H. Pinter), potom djela francuskih starijih i modernih klasika ('Advokat Pathelin', Molière, G. Feydeau, J. Giraudoux, J. Anouilh, A. Camus, J.-P. Sartre, J. Genet), nordijskih autora H. Ibsena i A. Strindberga te B. Brechta.

Režirao je i operna djela W. A. Mozarta, P. I. Čajkovskoga i M. P. Musorgskoga.

Rođen je u Čačku u Srbiji 1934. Na zagrebačkome Filozofskom fakultetu završio je studij filozofije i anglistike, a na Akademiji dramske umjetnosti kazališnu režiju.

Radio je kao redatelj na Radio Zagrebu, dramaturg u Zora filmu, redatelj u zagrebačkome HNK-u, dramaturg u zagrebačkoj Komediji, redatelj i predavač na američkim sveučilištima, kao redoviti profesor na ADU, umjetnički savjetnik Jadran filma u Zagrebu, umjetnički ravnatelj kazališnih festivala Dubrovački ljetni festival i Sterijino pozorje te kao intendant zagrebačkoga HNK. Dobitnik je Nagrade 'Vladimir Nazor' za životno djelo 2007.

Kao redatelj, pedagog i nositelj niza institucionalnih funkcija oblikovao je fizionomiju hrvatskoga kazališta druge polovice 20. stoljeća.

Režirao je dokumentarne filmove, televizijske i radiodrame, a objavio je i knjige kazališnih zapisa 'Iz prakse' (1981.), 'Made in USA' (1990.), 'Theatralia disjecta' (1995.), 'Razgovor s Miletićem' (1999.) i 'Pospremanje' (2010.).