Pero Budak rođen je u Trebinju 21. lipnja 1917. Pučku školu polazio je u Nikšiću, Lovincu i Zagrebu. Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je potom usporedo studirao medicinu i glumu. U zagrebačkome Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) od 1940. do 1950. igrao je mnoge uloge u djelima Shakespearea, Molierea, Begovića, Brezovačkog i drugih autora. Nakon rata bio je redatelj u Kerempuhovu vedrom kazalištu (1949.-1950.) i kazalištu Komediji (1950.-1953.), a potom i dugogodišnji direktor Zagrebačkoga dramskog kazališta (1953.-1970.), danas GDK Gavella, te Nakladnoga zavoda Matice hrvatske (1970.-1981.).

Nakon praizvedbe 'Mećave' 1952. u zagrebačkome HNK-u i 'Klupka' 1953. u Komediji, dvaju Budakovih najigranijih komada, nizom dramskih tekstova kontinuirano je prisutan na hrvatskim kazališnim pozornicama. Poslije prve knjige, zbirke pjesama 'Lipe su procvale' (1953.), 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća Budak piše pretežito drame i komedije, poput 'Tišina! Snimamo!', 'Povratnika' ili 'Teštamenta', a redovito objavljuje i zapažene zbirke poezije. U 90-im se godinama više posvećuje prozi, objavivši ponajprije roman 'Karanova sofa', ali i djela kao što su 'Sonata u d-molu', 'Atelje' i 'Nailaze vode'.

Kako se ističe, iznimno plodan i uspješan u svim žanrovima Pero Budak je u novijoj hrvatskoj književnosti najznačajniji kao vrstan komediograf. U njegovim komedijama često ima elemenata folklora, glavni nositelji radnje obično su ličke šaljivčine, a komično se ostvaruje vještim zapletima te jezičnim kontrastiranjem. Ispraćaj Pere Budaka bit će u ponedjeljak, 8. prosinca 2008. u 11,40 sati, na zagrebačkome Krematoriju.