Dvoznačno naslovljena Hercegova knjiga 'Snimke zemaljskih uzdaha' balansira između uzdaha kao posljedice erotske euforije i glasanja ljudskog očaja. Ivan Herceg pronašao je potentan poetički okvir u kojemu se plodno stihovno snašao ostajući dosljedan svojemu, i te kako već prepoznatljivome pjesničkom tragu u kontekstu recentne, najmlađe pjesničke produkcije u nas.

Poezija Slađana Lipovca uronjena je u suvremenost na koju se organski nastavlja autorovo zanimanje za krajolik: kao motiv u pisanju, kao vid iskaza, ali i kao način samopromatranja lirskog subjekta, jer taj subjekt, po autoru, ne postoji sam po sebi, nego se ostvaruje u određenoj interakciji i u određenom prostoru. Njegova poezija želi sudjelovati u određenom načinu gledanja svijeta koji se opisuje, kao složenog sustava u stalnom procesu, kretanju, promjeni, kako bi se sklopila određena slika o suvremenom čovjeku koji se neprestance kreće, putuje, živi na putu, između mjesta i bez čvrstih koordinata.

Herecegovu knjigu 1997. objavio je Meandar, a Lipovčevu deset godina kasnije Hrvatsko društvo pisaca i Durieux.

Trenutno je na internetskim stranicama projekta Besplatne elektroničke knjige (www.elektronickeknjige.com) dostupno 117 naslova.