Na mađarskom ratnom brodu Szent Istvan u Prvom svjetskom ratu pušile su se sportske cigarete. Bilo je damskih, 'hölgy szivarka', zatim 'drama szivarka', a nakon pušenja na svježem morskom zraku austrougarski mornari vježbali su gimnastiku na razboju. Pod palubom 156,8 metara dugačkog razarača, u oficirskim kabinama jelo se iz porculanskog posuđa, gledalo se u mjedene dvoglede te noću čitalo pod žaruljama, a u jednoj do danas na dnu Jadranskog mora kod otoka Premude nije pukla žarna nit.

Kako pokazuje izložba Povijesnog muzeja Istre iz Pule otvorena u Muzeju Slavonije u Osijeku, riječko brodogradilište sve je kvalitetno izradilo za snažni brod austrougarske mornarice – istisnina 20 tisuća tona, dvije turbine po 25 tisuća konjskih snaga, 12 305-mm topova, 12 150-mm topova, 20 75-mm topova, četiri protuzračna mitraljeza i četiri podvodne lansirne cijevi. Na fizičku silu Szent Istvana, Svetog Stjepana, broda nazvanog prema prvom mađarskom kralju, predstavnici Katoličke crkve pozvali su još i onosvjetovnu, božju silu u pomoć, te blagoslovili ratni brod za pohod na Saveznike.

Punih 937 dana grdosija je harala morskom pučinom sve dok 9. lipnja 1918. godine nije krenula uništiti savezničku blokadu Otrantskih vrata. Pred kraj rata dva torpeda torpednih čamaca talijanske ratne mornarice, MAS 15 i MAS 21, pogodila su Svetog Stjepana u kojeg je odmah prodrla voda pa se nagnuo udesno. Bilo je to nedaleko od otoka Premude u 3.30 sati. U 4.45 sati pod vodom su bili i desni bočni topovi, u 5.38 uslijedilo je nagnuće broda, u 5.58 prevrtanje preko desnog boka, potpuno prevrtanje u 6.05 i u 6.12 put prema morskom dnu.

Mirovao je tamo sve do 1974. godine, kada je olupinu našla ekipa dokumentarnog projekta Tajne Jadrana Radiotelevizije Zagreb, a kasnije, 1990. godine, i talijanski amaterski ronioci iz kluba Fiorentino. Nakon mađarsko-hrvatskog ugovora o kulturnog suradnji, sustavna istraživanja pokrenuta su 1995. godine, i otada su iz admiralskog salona izvađeni razni zanimljivi predmeti, demontiran je natpis broda, saznalo se da je udario o dno i puknuo, izrađene su fotografije i film, slovačka ekspedicija snimala je dokumentarni film, a od kraja 1995. godine mjesto potonuća Szent Istvana zaštićeni je podmorski lokalitet i zabranjene su podvodne aktivnosti.

Na otvorenje izložbe u Osijek došli su autorica Katarina Pocedić, kustosica Povijesnog muzeja Istre, ravnatelj tog muzeja i suautor Gracijano Kešac, a Grgur Marko Ivanković, ravnatelj Muzeja Slavonije, rekao je da se tako nastavlja uspješna suradnja dviju institucija. Izložba, pored predmeta iz oficirskih i mornarskih kabina, nudi originalni crno-bijeli film mađarskog snimatelja, fotografije s broda, prije i nakon porinuća, nacrte broda i oštećenja nastalih torpediranjem, zapisnike i razne druge predmete.