IZDAVAŠTVO PO HRVATSKI

Netransparentna cehovska zajednica bez rezultata

03.06.2009 u 16:34

Bionic
Reading

Razrješenje osvjedočeno neučinkovitog v.d. predsjednika Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske Valtera Lisice i postavljanje na mjesto predsjednika Zdenka Ljevaka jedina je konkretna i suvisla odluka koju su donijeli članovi Zajednice na maratonskoj skupštini održanoj nakon čak četiri godine. Za potpredsjednika izabran je Neven Antičević iz Algoritma

Hoće li Zdenko Ljevak u svom novom mandatu predsjednika Zajednice nakladnika i knjižara RH uspjeti napraviti ono što je možda smjerao na početku svog prošlog mandata, zagovarajući profesionalniju organizaciju cehovskog udruženja koja bi doista imala neku formalnu moć u domaćem izdavaštvu i knjižarstvu, treba tek vidjeti.

Podsjetimo da je Ljevak dao ostavku na mjesto predsjednika u vrijeme skandala na Sajmu knjiga u Frankfurtu 2006. kada je na hrvatskom štandu izložen sramni časopis Harahvati. Od tog trenutka na mjestu vodećega Zajednice bio Valter Lisica iz izdavačke kuće Otokar Keršovani. O radu te Zajednice pisano je prošlih godina, a treba li ponovno podsjetiti, pod vodstvom Lisice Zajednica je unazad više od tri godine organizirala hrvatske nastupe na sajmovima knjiga vani i u Hrvatskoj, među kojima se posebno ističu debakli na Frankfurtskom sajmu knjiga koji se ponavljaju iz godine u godinu, na kojima ne sudjeluju više ni članovi Društva hrvatskih književnika. Iza tih nastupa, kako je vidljivo iz amaterskog financijskog izvješća Zajednice, još ostaju i pozamašni dugovi.

Radi se o oko 600 tisuća kuna koje Zajednica, odnosno izdavači koje ona okuplja, duguju Hrvatskoj gospodarskoj komori u okviru koje rade. Koliko god na održanoj Skupštini Valter Lisica opravdavao Zajednicu koja nije pravna osoba i koja nema ovlasti za financijsko poslovanje, postavlja se pitanje odakle im hrabrosti da za frankfurtske nastupe svake godine od Ministarstva kulture uzimaju po 400 tisuća kuna, a da se na najvećem svjetskom sajmu knjiga ponašaju kao lijeni mačci, kakvima je hrvatske službene nastupe oslikao jedan od 74 izdavača okupljena na Skupštini.

Seid Serdarević iz Frakture, koja samostalno nastupa na sajmovima, zatražio je da se točno dozna tko je i zašto napravio spomenute dugove. O neprofesionalno napisanom financijskom izvješću Zajednice izjasnila se i Simona Goldstein iz Antibarbarusa, koja je ustvrdila da bi njezina 15-godišnja kći to mogla suvislije sastaviti. Prozvala je zajednicu zbog nedostatka specifikacije troškova, zbog neimanja pregleda budžeta, ali i zbog predložena plana daljnjeg rada koji također nema čak ni okvirni prijedlog budžeta. Komentirajući zalaganje zajednice za donošenje Zakona o knjizi, Goldstein je istaknula da bi Zajednica prvo trebala okupiti grupu stručnjaka koja bi napravila neki prijedlog. Recimo još da je Zakon o knjizi bio među prioritetnim ciljevima Zajednice u prošlom mandatu, a postigli su donošenje Sporazuma o jedinstvenoj cijeni knjige koji ima težinu tek preporuke uz koju ide i u nekom trenutku izrečena prijetnja Ministarstva kulture da će kazniti one koji se Sporazuma ne pridržavaju, no takav slučaj utjerivanja pravde nije zabilježen.

Pljesak okupljenih 'skupštinara' pobrao je Nenad Bartolčić iz Modernih vremena, koji je upozorio najveće domaće izdavače i knjižare da vode računa o tržišno slabije pozicioniranim kolegama kojima prijeti nestanak s tržišta, posebno u vrijeme aktualne gospodarske krize i kada knjižarski rabati iznose i do 45 posto.

Višesatna Skupština hrvatskih izdavača održana u prostorima Hrvatske gospodarske komore nažalost je samo potvrdila višegodišnju nemuštost u radu Zajednice nakladnika i knjižara. Sadržajno, u izvješću proziva se novinare i medije koji su krivi za nedostatak knjiških sadržaja, pa ćemo za kraj parafrazirati mladu hrvatsku književnicu Olju Savičević Ivančević koja je nedavno u intervjuu danom Glasu Istre na pitanje što misli o prešućivanju poezije u domaćim medijima odgovorila da je unazad godinu dana objavljeno stotinjak tekstova o prešućivanju poezije. Slijedom toga, možda bi bolje bilo prešutjeti i to da Skupština Zajednice nakladnika i knjižara ne bi ni bila održana da su slijedili svoj Statut, prema kojem je trebalo postići kvorum, no tko bi se sad još bavio pravnim stvarima.