Touch Me je međunarodni trijenalni projekt posvećen integraciji umjetnosti, znanosti i tehnologije koji se održava od 2003.. U 2014. i svom četvrtom izdanju Touch Me Festival: Vrijeme je! zaokupit će publiku intrigantnim i inovativnim konceptima suvremenih znanstvenih i umjetničkih istraživanja na temu vremena kao četvrte dimenzije.

Projekt su osmislile Olga Majcen Linn i Sunčica Ostoić, kustoski tim KONTEJNER-a, biroa suvremene umjetničke prakse, a ove godine pridružila im se i portugalska umjetnica Marta de Menezes te će se predstaviti publici sa svojom instalacijom 'Besmrtnost za dvoje', napravljenoj u suradnji sa suprugom, znanstvenikom Luisom Graçom

Kustosica u razgovoru najavljuje brojne zanimljivosti festivala te otkriva svoje interese u području suvremene umjetnosti.

Ovogodišnja tema festivala je vrijeme. Je li uopće moguće umjetnički uhvatiti i prikazati taj beskrajni i sveobuhvatni misterij? Koji je bio vaš specifičan pristup?
Vrijeme je definitivno izazov, ali umjetnost se ne svodi na odgovaranje na određena pitanja, već više na istraživanje mogućnosti i postavljanje dodatnih pitanja. Stoga upravo umjetnost ima najveće izglede za 'hvatanje' misterija vremena, više od svih ostalih područja ili drugih nastojanja. Naš pristup nije imao naglasak na uprizorenju ili hvatanju određenog trenutka u vremenu, već na poticanju selektivnog razmišljanja iz što više perspektiva i pozicija. Zbog toga, osim umjetničkih radova i instalacija na izložbi, moći ćete pogledati i znanstvene eksperimente, instalacije, znanstvena istraživanja i povijesne objekte koji nude vrlo neobične i zanimljive priče o našem doživljaju vremena.

Vrlo smo daleko od konsenzusa među znanstvenicima i filozofima o temi vremena. Postoje li možda revolucionarni, inovativni pristupi koje biste nam mogli približiti?
Morat ćete posjetiti izložbu, performanse i predavanja da biste to saznali! Tijekom pripreme i organizacije festivala i svih događanja definitivno sam dobila nevjerojatne uvide za koje nisam znala prije. Ili ih nisam u potpunosti razumjela.

Recite nam nešto o vašoj instalaciji 'Besmrtnost za dvoje', na kojoj ste radili s Luisom Graçom.
'Besmrtnost za dvoje' je vrlo značajan projekt za mene. Ovo je prvi put da će biti izložen, a također je i prvi put da suprug i ja surađujemo na umjetničkoj instalaciji. U braku smo 15 godina, zajedno smo 18, a ja sam surađivala s biolozima zadnjih 16 godina. Tek sad, nakon toliko vremena, našli smo smisleni projekt koji bismo zajedno mogli napraviti. Moj suprug je liječnik i biolog (doktorirao je na transplantnoj imunologiji na Sveučilištu Oxford) te je dosad bio vrlo bitna podrška i znanstveni konzultant u svim mojim umjetničkim radovima.

Razmišljala sam o konceptu besmrtnosti jako dugo, o tome što ona znači u društvenoj i znanstvenoj terminologiji i okvirima. Kad sam pomnije počela promišljati što bih htjela postići s radom o besmrtnosti, u neku ruku postizanje besmrtnosti kroz umjetnost činilo mi se puno smislenije napraviti zajedno s partnerom. Tko želi vječno živjeti u samoći? Stoga je projekt postao ironično putovanje kroz 'ideju' besmrtnosti, ostvarenu kroz kreaciju dviju besmrtnih staničnih linija koje, iako su stvorene zajedno, nikad ne mogu dijeliti zajednički prostor, a da ne unište jedna drugu. Također je ironična činjenica da dosezanje besmrtne 'čestice' može biti postignuto kroz uvođenje virusnog vektora gena raka u stanice koje želimo učiniti besmrtnima. To ćete vidjeti u instalaciji za vrijeme festivala!

Vjerujete li da je moguće putovanje kroz vrijeme? I što biste odabrali kao omiljenu destinaciju na takvom putovanju?
Koliko god bih voljela vjerovati da putovanje kroz vrijeme nije samo fantazija, a zbilja bih voljela, moja saznanja iz fizike govore da je putovanje u prošlost zapravo – nemoguće. Stoga se čini da je putovanje u budućnost puno uvjerljivije i čak izvjesno! Nije li to zanimljiv koncept sam po sebi? Ipak, ako želim biti iskrena prema sebi, ne bih putovala kroz vrijeme, čak ni da postoji ta mogućnost. Volim svoj život, svoje godine, volim svoje dosadašnje spoznaje i činjenicu da ne znam jako puno toga, pa zašto onda? Nepotrebno je.

Što vas zanima u području suvremene umjetnosti?
Što reći? Umjetnica sam, moj interes za suvremenu umjetnost vrlo je intiman, to je moja profesija i životni poziv. Ne mogu zamisliti da se bavim bilo čim drugim jer se toliko zabavljam. Sviđa mi se biti umjetnicom. Kad preuzimam ulogu kustosice, to je vrlo slično onome što radim u svojoj umjetnosti jer obavljam stvari na sličan način. Također se bavim istraživanjem te pisanjem o suvremenoj umjetnosti, eksperimentiram, volim podučavati. Koristim svaku ponuđenu priliku da podijelim svoje oskudno znanje o umjetnosti i to me čini jako sretnom.

Sve detalje i raspored možete naći na službenim stranicama Touch Me Festivala