'Prošlost Hrvatskog glazbenog zavoda (HGZ) temelji se upravo na potpori građana, velikih i malih donatora i mecena. Mi nismo državna institucija, već udruga građana koja gotovo 200 godina promiče glazbenu kulturu. Ovdje je otvorena prva koncertna dvorana u Zagrebu, ovo je kolijevka prve glazbene škole, Muzičke akademije… Ovdje su nastupala najveća imena svjetske i domaće glazbe i stasale su generacije glazbenika i iskrenih poklonika glazbe. Želite li da ovdje bude hotel ili mislite da HGZ mora ostati hram glazbe i postati suvremeni kulturni i glazbeni centar', pitaju iz HGZ-a čija je predsjednica Romana Matanovac Vučković pokrenula crowdfunding kampanju s ciljem prikupljanja 1.000.000 kuna.

Sredstva su im, kako je objašnjeno na službenoj stranici kampanje, potrebna za očuvanje djelovanja i nastavak poslovanja, tehničko unaprjeđenje prostora, osuvremenjivanja pristupa korisnicima i digitalizaciju usluga, osmišljavanje i provedbu programa za djecu i mlade, potom programa usmjerenih na stvaranje i njegovanje nove publike, za poticanje izvrsnosti mladih glazbenika kroz suorganizaciju natjecanja i sličnih manifestacija te za angažman prijeko potrebnih suradnika za realizaciju svih planova. Dosad je skupljeno 396.892 kuna.

Najstarija zagrebačka kulturna institucija i jedna od najstarijih u Hrvatskoj, HGZ je, kao Društvo ljubitelja glazbe, osnovano u siječnju 1827. Prvi koncert priredilli su 18. travnja 1827. u dvorani ondašnje Kraljevske akademije na Katarininu trgu, u Zagrebu koji je tada imao samo desetak tisuća stanovnika. Nakon pola stoljeća djelovanja u različitim prostorima, društvo se 1876. uselilo u vlastiti dom u Gundulićevoj ulici. Sredstva za izgradnju zgrade s koncertnom dvoranom prikupljena su javnom dobrotvornom akcijom kojoj su se odazvali mnogi građani, a i sam Franjo Josip I. Tako je Zagreb u Gundulićevoj ulici dobio prvu koncertnu dvoranu.

Deset godina poslije, društvo je kupilo susjedno zemljište te je za potrebe glazbene škole podiglo zgradu s malom koncertnom dvoranom. Na poticaj Izidora Kršnjavoga staroj je zgradi dograđeno novo svečano stubište, koje je i danas jedno od najljepših u Zagrebu. Svečanosti otvorenja 1895. prisustvovao je car Franjo Josip I, a istoga dana otvorio je i zgradu Hrvatskog narodnog kazališta.

Od početaka svojega djelovanja HGZ je opstao zahvaljujući uglednim pokroviteljima, među kojima su se svojom izdašnom novčanom potporom osobito istaknuli nadbiskup Juraj Haulik, biskup Maksimilijan Vrhovac te banica Sofija Jelačić.

Duboko ukorijenjeno u svojoj ideji i poslanju u bečkom Musikvereinu i Musikvereinu iz Graza, društvo je već 1829. osnovalo glazbenu školu u prostorijama na Katarininu trgu. Time se ona svrstala u najstarije europske glazbene škole i postala temeljem glazbenog školstva u Zagrebu. Na mjesto prvog ravnatelja imenovan je Vatroslav Lisinski, a mjesto direktora 1870. preuzima Ivan Zajc, potom 1890. Vjekoslav Klaić. Ravnateljstvo 1916. podiže glazbenu školu na razinu konzervatorija, a završetkom Prvoga svjetskog rata predaje je Vladi. Nova ustanova ubrzo prerasta u Muzičku akademiju.

Osim koncertnih prostora, HGZ nudi i glazbenu knjižnicu i arhiv. Knjižnica je posvećena čuvanju Zbirke arhivske građe koja obuhvaća gradivo povezano s djelatnošću i zgradom HGZ-a, koncertnih programa te ostavštine hrvatskih interpreta i skladatelja, kao što su ona Dore Pejačević, Borisa Papandopula, Lovre Matačića, Božidara Kunca i mnogih drugih. Dvije značajne zbirke instrumenata smještene su u Etnografskom muzeju u Zagrebu i Muzeju za umjetnost i obrt. U tome fondu osobito se ističe znamenita dvovrata gitara virtuoza Ivana Padovca.

U nekim razdobljima svoje povijesti HGZ je bio glavni organizator koncerata u Zagrebu. Posebno je upamćena 1837. kada je oko 200 glazbenika izvelo Mozartov 'Requiem' te 1900., kada je upriličena prva zagrebačka izvedba Beethovenove 'Devete simfonije' u suradnji s pjevačkim društvom 'Kolo'. Tri godine poslije, HGZ je organizirao gostovanje skladatelja i dirigenta Richarda Straussa i Tonkünstler-Orchestera iz Berlina.

Razdoblje između dvaju svjetskih ratova bilo je po broju i važnosti koncerata gotovo nedostižno. Publici su sustavno predstavljani hrvatski skladatelji, kako suvremeni tako i oni čiji se opus tek tada počeo istraživati, poput onoga Ivana Lukačića. Na podiju HGZ-a muzicirao je mladi Arthur Rubinstein, a Igor Stravinski je za klavirom pratio svoju prijateljicu Maju Strozzi.

Društvo je tijekom čitavog svog djelovanja njegovalo duh amaterizma pa Ravnateljstvo njime upravlja bez naknade, a i članovi su mu najprije bili samo amateri i ljubitelji glazbe raznih zanimanja. U 20. stoljeću, osobito nakon 1945., međutim, počinju se priključivati i profesionalni glazbenici, ali je uvijek predsjednik bio netko tko nije profesionalac. Iznimka je jedino skladatelj i dirigent Ivo Tijardović koji je na čelu društva bio u kriznom periodu nakon Drugog svjetskog rata, od 1946. do 1952. Nova predsjednica Romana Matanovac Vučković sveučilišna je profesorica, pravnica i gitaristica, a naslijedila je pravnika Niku Đurića u studenom prošle godine.