Premijera je održana na Sceni Ljuba Tadić Jugoslovenskoga dramskog pozorišta 8. ožujka 2020. a sudjelovala je i na 25. jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu, gdje je osvojila Nagradu publike dok je Nagradu Ardalion za epizodnu ulogu stručni žiri dodijelio Sanji Marković za ulogu Simke.

O predstavi:

"Povijesno i zbiljsko isprepliću se i sukobljavaju s mitološko-sudbinskim određenjem čovjeka na ironijskoj ravni, upravo onako kako Northrop Frye sagledava književnost 20. stoljeća, od Kafke i Joycea do Becketta i Ionesca. U sudaru ovih dvaju suštinskih određenja, čovjek postaje žrtvom, dok ironiju ljudskoga života karakterizira, između ostaloga, i lik tipične žrtve koja, usprkos pripisanoj krivnji, neumitnošću povijesnih procesa (koji održavaju privid realističke stvarnosti), ostaje u mitološkom kontekstu nevino žrtveno janje, odnosno tipski lik koji se u starogrčkoj drami naziva pharmakos. Pharmakos je istodobno i nevin i kriv. Nevin je zato što su konzekvence za njegove postupke nesrazmjerne postupcima, a kriv zato što je pripadnik, kako to naziva Frye društvene krivnje, odnosno zato što živi u svijetu u kojemu su nepravde neizbježan dio egzistencije", napisala je o predstavi dr. Jasmina Vrbavac.

O autoru:

Ljubomir Simović je rođen 2. prosinca 1935. u Užicu gdje je završio osnovnu i srednju školu, a jugoslavensku književnost i srpskohrvatski jezik je diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Godine 1988. izabran je za dopisnoga, a 1994. za redovitog člana Srpske akademije nauka i umetnosti. Objavio je nekoliko zbirki poezije; Slovenske elegije, Veseli grobovi, Poslednja zemlja, Šlemovi, Uoči trećih petlova, Subota, Vidik na dve vode, Um za morem, Deset obraćanja Bogorodici Trojeručici hilandarskoj, Istočnice, Gornji grad, Igla i konac, Ljuska od jajeta, Tačka, Planeta Dunav, četiri drame; Hasanaginica, Čudo u Šarganu, Putujuće pozorište Šopalović i Boj na Kosovu, eseje, putopise i roman-kroniku Užice s vranama. Njegova su djela prevođena na brojne svjetske jezike, a drame, najviše Putujuće pozorište Šopalović, izvedene u Francuskoj, Švicarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Kanadi, Sloveniji, Makedoniji, Južnoj Koreji, Japanu, Kolumbiji, Turskoj, Maroku. Dobitnik je brojnih književnih i kazališnih nagrada.

O redatelju:

Jagoš Marković je jedan od najistaknutijih suvremenih srpskih kazališnih redatelja. Kazališnu režiju je diplomirao na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu 1987.

Režirao je više od 50 predstava u domovini i inozemstvu, a među najznačajnije se ubrajaju se: Gospođa ministarka Nušića, Hasanaginica Ogrizovića, Antigona Sofokla, Ožalošćena porodica Nušića, Pepeljuga Rossinija, Figarov pir Mozarta (Narodno pozorište, Beograd); Čudo u Šarganu Simovića, Vrat od stakla Srbljanović, Tako je (ako vam se tako čini) Shakespearea, Uobraženi bolesnik Molièrea, Sumnjivo lice Nušića, Skup Držića (JDP, Beograd); Porodične priče Srbljanović, Gospoda Glembajevi Krleže, Jesenja sonata Bergmana (Atelje 212); Kate Kapuralica Stullija, Decameron Boccaccia (Narodno pozorište, Sombor); Lukrecija iliti Ždero nep. autora (Pozorište na Terazijama); Galeb Čehova, Filumena Marturano De Filippa, Carmen Bizeta (HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka); Lukrecija o’bimo rekli Požeruh nep. autora (Riječke ljetnje noći); Učene žene Molièrea (HNK Split); Čarapa od sto petlji Komadine (Beogradsko dramsko pozorište); Tartuffe Molièrea, Hekuba Držića(Crnogorsko narodno pozorište); San ivanjske noći Shakespeare (Kazalište Boško Buha). Za jubilej Kraljevskoga dramskog kazalište Dramaten u Stockholmu postavio je Kraljicu Christinu Strindberga. Bio je prvi redatelj iz Srbije koji je poslije ratova devedesetih režirao na Dubrovačkim ljetnim igrama, 2014., Shakespeareove Romea i Juliju. Za svoj rad dobio je više od pedeset strukovnih, festivalskih i državnih nagrada od kojih se izdvajaju: Nagrada Bojan Stupica, Nagrada oslobođenja Beograda, Trinaestojulska nagrada, Nagrada za sveukupan doprinos stvaralaštvu Crne Gore, Nagrada grada Podgorice, Nagrada Mića Popović, nekoliko nagrada Zlatni ćuran i Ardalion, Sterijine nagrade, Nušićeva nagrada. U Bugarskoj je održan festival Balkan čita Jagoša u sklopu kojega su četiri redatelja režirala njegov tekst Govornica.

Drama Ljubomira Simovića 'Putujuće pozorište Šopalović' praizvedena je na sceni Jugoslovenskoga dramskog pozorišta 10. listopada 1985. godine u režiji Dejana Mijača.

Predstava je izvedena 123 puta, a vidjelo ju je gotovo 65.000 gledatelja. Igrana je pet sezona i gostovala je širom bivše države te u inozemstvu. Osvojila je brojne nagrade, a poslije praizvedbe, komad je postavljen dvadeset pet puta u mnogim kazalištima bivše države i više od 100 puta u različitim europskim zemljama i diljem svijeta.

Podjela:

Ljubomir Simović

PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

Režija, scenografija, izbor glazbe: Jagoš Marković

Kostimografija: Lana Cvijanović

Scenski govor: Ljiljana Mrkić Popović

Oblikovanje svjetla: Dejan Draganov

Igraju:

Vasilije Šopalović - DRAGAN BJELOGRLIĆ

Jelisaveta Protić - JASNA ĐURIČIĆ

Filip Trnavac - MARKO JANKETIĆ

Sofija Subotić - JOVANA BELOVIĆ

Drobac - NENAD JEZDIĆ

Gina - ANITA MANČIĆ

Blagoje Babić - LJUBOMIR BANDOVIĆ

Simka - SANJA MARKOVIĆ

Majcen - IRFAN MENSUR

Milun - MILOŠ SAMOLOV

Dara - MILICA SUŽNJEVIĆ

Tomanija - MIONA MARKOVIĆ

Građanke - ANA LEČIĆ, TEODORA TOMAŠEV, TARA MILUTINOVIĆ, VANJA RADIVOJEVIĆ, NAĐA RISTIĆ