Da, ljubavne veze pucaju, ma koliko bile stabilne ili dugovječne, a novi zagrebački muzej donosi njihove ostatke. Sjekira, zec na navijanje, bicikl, francuska osobna iskaznica, primjerak Zagora, haljina, retrovizor i još stotinjak predmeta prikupljenih iz dvadesetak zemlja našli su se u prvom postavu Muzeja prekinutih veza smještenog u gornjogradskoj Kulmerovoj palači u Zagrebu.

Ostavljanje predmeta u trajno vlasništvo tog muzeja za njihove pošiljaoce imalo je terapeutski učinak. Za Muzej pak realan problem skladištenja. Osnivači, danas sretni bivši ljubavni par Olinka Vištica i Dražen Grubišić, već sad imaju pretrpane stanove i podrume, a uspjeli su izložiti tek deset posto prikupljenih eksponata. Posljednji je stigao iz američkog St. Louisa. Vištica ni ne pamti o čemu se radi, kao da je prikupljanje 'ostataka ostataka' tuđih veza postalo rutina.

Projekt Muzeja prekinutih veza započeo je 2006. godine, kad su Vištica i Grubišić prekinuli ljubavnu vezu i krenuli u raspodjelu zajedničke imovine.

Koliko je i njima samima pomogla revizija zajedničkih predmeta, svjedoče potpunom emotivnom distanciranošću od Muzeja kao nečeg osobnog i njihovog. To je sada, moglo bi se bez pretenzija reći, ultimativni turistički mamac i možda prvi usko profilirani muzej u Zagrebu koji će privući različite ljude.

Prisjetimo se, Muzej je prvo zaživio na internetu, a potom je krenuo na gostovanja diljem svijeta te postao pravi hit. Iz izložbe u izložbu nadopunjavan je njegov fundus, a četiri godine kasnije njegovi kreatori odlučili su saviti muzejsko gnijezdo u Zagrebu. Iznajmili su na deset godina prostor na Gornjem gradu te za 20 kuna nude razgledavanje izložaka kojima je zajednička ideja prebolijevanje emotivnog kraha nastalog uslijed prekida ljubavne veze.

A kako to čine ljudi diljem svijeta?

Iza sjekire u Muzeju krije se priča o iscijepanom namještaju bivše ljubavnice. Zec na navijanje fotografiran je u Alžiru, no ideja je bila da proputuje cijeli svijet. Zapeo je u Iranu. Francuska osobna eksponat je pristigao iz Ljubljane, a svjedoči o velikoj ljubavi od koje je ostalo 'samo državljanstvo'. Jedan od zagrebačkih eksponata je retrovizor koji je svom muškarcu s automobila skinula prevarena žena. Zagor otkriva da njezin muškarac u biti i nije bio junak njenog života.

Premda se na izložbi i u aktualnom postavu može pronaći doista sve, čak i koštice maslina, istaknuto mjesto pripalo je satovima.

Natpisi 'Gdje je nestalo vrijeme?' (Wo bleibt die Zeit?), 'Prekinuli smo preko Skypea' (We broke up on Skype) te knjiga 'Nek' stanu satovi' (Stop All The Clocks) donosi i glavnu poruku ove izložbe – ništa nije vječno, pa ni ljubav.