'Grad po mjeri čovjeka koji može voljeti', naslov je pjesničkog recitala Monike Herceg koji će u subotu, 6.11. u 15:00 sati biti izveden u gradskom parku u Petrinji. Riječ je o javnom snimanju još neobjavljenih pjesama ove prominentne pjesnikinje uz njene goste, također pjesnike, Ines Kosturin i Miroslava Kirina, koji će nastupiti uz glazbenu pratnju kompozitora Mara Marketa. Pjesnički višeglas koji će moći pratiti svi zainteresirani građani, osobna je refleksija na potresom uništen rodni grad, ali i na taj grad kao mjesto odrastanja. Pjesme tematiziraju tjeskobu i nemir pojedinca pred krajnjim pitanjima, kolektivnu brigu pred neizvjesnim sutra, one su krik koji odjekuje ruševinama i jasno artikulirano pitanje o tome ima li i može li, uopće, biti grada nakon tolike njegove preobrazbe.

'Grad po mjeri čovjeka koji može voljeti' projekt je produkcijske kuće Audio Store Transonica koja se bavi snimanjem audio knjiga i stoji iza prve domaće aplikacije za njihovo slušanje. Snimanje u Petrinji rezultirat će istoimenim zvučnim izdanjem koje će biti dostupno putem mobilne aplikacije book&zvook. Događaj je financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH u okviru Programa Godina čitanja.

O projektu book&zvook:

Iza projekta 'book&zvook' stoji Audio Store Transonica, produkcijska kuća specijalizirana za tonsko snimanje i obradu zvuka. Dugogodišnje iskustvo rada u stvaranju audio adaptacija književnih i dramskih predložaka potaklo ih je da osmisle koncept i izgrade digitalnu biblioteku audio naslova na hrvatskom i njemu srodnim jezicima. U fokusu projekta je - kako stoji na njihovim web-stranicama - zanos bogatstvom zvučnog imaginarija prenijeti i drugima, kao i dovesti u Hrvatsku rastući trend slušanja knjiga.

Njihova prva mobilna aplikacija za slušanje knjiga na hrvatskom jeziku dostupna je za sve Android i Apple uređaje.

Pjesma Monike Herceg iz petrinjskog ciklusa: 'Moja majka u gradu koji stresa svoje krzno'

Moja majka u gradu koji stresa svoje krzno

kupuje dvadeset kilograma brašna kako bi imala

dovoljno za mijesiti kruh tjednima.

U tom gradu ona pušta ulice da je oponašaju,

nalikuju kičmi koja se sve više naginje tlu.

Moja majka razgovara sa zidovima kuće

koji se pomiču, kao i sve žene.

Tada, svijet nalikuje ljuski jajeta.

Tada, svaka je kuća neprijatelj

i majka noćima oči drži prikovane

za sobni mrak.

U gradu koji stresa svoje krzno

police trgovina stresaju svoje začine na njenu kosu

i ona mi piše da ne brinem, nije tako strašno,

i mačke su se vratile.