U ovom autorskom konceptu sva tri teksta povezuje ženski glas u pregovorima s nijemim muškim subjektom, odnosno njegovom društvenom konstrukcijom. Kod Cocteaua to je glas telefonom upućen izgubljenom objektu žudnje s kojim je nemoguće rastati se, monolog koji ispresijecan tišinama i stankama pokušava na životu održati posljednje minute već izgubljenje ljubavi. U ovom autorskom konceptu sva tri teksta povezuje ženski glas u pregovorima s nijemim muškim subjektom, odnosno njegovom društvenom konstrukcijom. Kod Cocteaua to je glas telefonom upućen izgubljenom objektu žudnje s kojim je nemoguće rastati se, monolog koji ispresijecan tišinama i stankama pokušava na životu održati posljednje minute već izgubljenje ljubavi, stoji u priopćenju.

U epistolarnom, postmodernističkom romanu Chris Kraus glas žudnje pretočen je u pisma upućena idealiziranu muškom arhetipu kauboja-intelektualca s namjerom da ga se zavede i isprovocira njegov mačo-identitet. Preciado u svom teorijsko-filozofskom traktatu posvećenu raskrinkavanju kapitalističkih odnosa moći i procesa proizvodnje odlazi najdalje u preispitivanju konstrukcija spolnih i rodnih konvencija; apliciranjem testosterona na kožu pristupa vlastitom tijelu kao prostoru suvereniteta, slobode i eksperimenta, odnosno kao masi otpora društveno nametnutoj kontroli identiteta, seksualnosti i spolnoj predodređenosti.

Sva tri predloška intimno, strastveno i nadasve kritički preispituju odnose moći i žudnje u društvenim praksama i politikama feminizma, mačizma, patrijarhata, kapitalizma, tehnologije, pornografije, farmakologije i roda.

Projekt Ljudski glas ponovo okuplja autorski tim koji je u ZKM-u već surađivao na predstavi Pismo Heineru M., redatelja Bojana Djordjeva, pisca i dramaturga Gorana Ferčeca i vizualnog umjetnika Sinišu Ilića. U ovom projektu priključuju im se kostimografkinja Maja Mirković te asistent dramaturgije Espi Tomičić. Glume: Hrvojka Begović, Nataša Dorčić, Barbara Prpić, Urša Raukar i Lucija Šerbedžija.