Zgrada je u centru Berlina sagrađena još 1907. i otvorena pod nazivom Friedrichstadtpassage. Bila je to tada druga najveća robna kuća u glavnom gradu Njemačke koja je, doduše, bankrotirala pola godina nakon svečanog otvaranja. Za neke bi to bio znak da spomenuta zgrada nije pravo mjesto za razvijanje biznisa, ali lekcija očito nije naučena, sve do početka devedesetih godina prošlog stoljeća, u pomalo anarhoidnom vremenu nakon pada Berlinskog zida. Tada je bivša robna kuća pretvorena u umjetnički skvot nazvan Tacheles (što na jidišu znači biti bez dlake na jeziku), koji je postao jedan od svjetski poznatih simbola berlinske umjetničke živosti, energije i slobode. Kao i mnogi drugi simboli, Tacheles je s vremenom postao i turistička atrakcija, mjesto koje svaki mladi turist obavezno mora obići ukoliko želi doživjeti esenciju onoga što je od Berlina napravilo jedan od najuzbudljivijih gradova svijeta.

S druge strane, Berlin je grad u permanentnom bankrotu - 'siromašan ali seksi', kako je to jednom definirao gradonačelnik Klaus Wowereit – kojemu trebaju svježe investicije i novac koji sa sobom donose. Grad koji je devedesetih bio pun praznih zgrada u kojima se masovno skvotiralo, posljednjih godina uvodi red u sav taj kreativni nered, što nikada ne prolazi bez otpora određenih društvenih skupina. Sudbina Tachelesa je ipak donekle drukčija od ostalih, većinom odavno zatvorenih skvotova, s obzirom na to da se ova umjetnička komuna smještena u ruševnoj i grafitima oslikanoj zgradi spletom okolnosti, nesretnih naravno, našla u vlasništvu HSH Nordbanka. Naime, Tacheles i širi teren oko njega svojedobno je kupila skupina investitora, koji su u međuvremenu bankrotirali, pa je cijela parcela došla u posjed banke kao naplata kredita koji investitori nisu mogli vraćati. Procjenjuje se da Tacheles i sve oko njega vrijedi oko 35 milijuna eura, koliko se HSH Nordbank nadala dobiti na javnoj aukciji. Prva je bila zakazana za početak travnja, ali je otkazana zbog neriješenog statusa umjetnika koji obitavaju i čine Tacheles.
Njih je pak osamdesetak i dolaze iz 25 različitih zemalja te nemaju namjeru napustiti Tacheles. Skvoteri su se, inače, s vremenom podijelili u dvije posvađane frakcije. Prizemlje zgrade zauzimali su tzv. gastronomi, dok su umjetnici držali gornje katove, a među njima je s vremenom zavladao pravi mali rat. Naime, umjetničkoj frakciji nije se sviđao poduzetnički mentalitet gastronoma, koji su u prizemlju držali restoran, klub i kino Studio 54. Također su se svađali oko gostiju Cafea Zapata, koji su slobodno zapišavali zgradu, pa ju je počeo okruživati neugodan miris urina. Na kraju su, čini se, pobijedili umjetnici koje predvodi Austrijanac Martin Reiter, s obzirom na to da su se gastronomi nedavno iselili iz Tachelesa. Cijena, prava sitnica: milijun eura! Čini se da su umjetnici ispravno procijenili poduzetnički duh gastronoma, koji su keširali spomenuti iznos na svoj račun, s time da se ne zna tko im je novac uplatio. HSH Nordbank demantira da su to bili oni, a još se sumnja na hamburškog investitora Harma Müller-Spreera, za kojeg se priča da planira na kraju kupiti Tacheles. On to pak javno demantira, što neki tumače kao blef.

U svakom slučaju, ovih dana se – javljaju njemački mediji - oko Tachelesa mogu vidjeti i prvi bageri koji čiste smeće u dvorištvu, ali se samoj zgradi još ne približavaju. Prijedlog umjetnika iz Tachelesa jest da se osnuje udruženje koje će upravljati zgradom, a u kojem će jednaku zastupljenost imati predstavnici gradske vlasti, umjetničkih akademija i umjetnika koji u skvotu žive. U praksi, bi to značilo i stalne svađe o konceptima i programima, što je 'kreativan proces' na koji je umjetnička frakcija iz Tachelesa itekako spremna. Gradske vlasti peru ruke od tog prijedloga, prizivaju 'novi početak' te naglašavaju da je u urbanističkom planu parcela Tachelesa predviđena za kulturne sadržaje, što će svaki mogući investitor morati ispoštovati. HSH Nordbank cijelu parcelu pak želi prodati u komadu i konačno naplatiti novac izgubljen u kreditu prošlim investitorima te nije spreman poštedjeti teren na kojem se nalazi Tacheles.

Berlinske vlasti nemaju novaca da otkupe Tacheles i tako ga spase od gentrifikacije, koja uzima sve više maha u nekad razuzdanom Berlinu. Kvartovi koji su početkom devedesetih ostali skoro pa prazni oživjeli su zahvaljujući doseljavanju brojnih umjetnika, aktivista i alternativaca, kojima su odgovarale niske stanarine. Tijekom devedesetih ti su kvartovi revitalizirani, pretvoreni u oaze opuštene, ali nezaboravne svakodnevice, što je privuklo građevinske investitore. Mnoge zgrade su kupljene, stanari izbačeni, a atmosfera slobode, kreativnosti i zabave je konzervirana u dozama prihvatljivim za malograđansku egzistenciju.

Kako bilo, iako su u međuvremenu izgubili sve sudske bitke i dobili pravovaljane naloge za deložaciju, osamdeset umjetnika iz Tachelesa nema namjeru napustiti ruševnu zgradu. HSH Nordbank nema namjeru odustati od prodaje cijele parcele. Gradske vlasti se nemaju namjeru previše miješati. Priča o Tachelesu nije ni približno gotova.