'Zgradu kina Luxor preuređuju tako da izgleda poput mrtvačnice. To je završna točka, vrlo znakovito', kaže publicistkinja Draženka Polović

Već je uklonjen natpis 'Kino Luxor' koji podsjeća na prijašnju namjenu zgrade. Ako je itko ikada gajio nade da će taj kultni prostor jednog dana ponovno dobiti svrhu istu ili sličnu (prije)ratnoj, one su sada potpuno iščezle. Stoga se Karlovčani mogu samo podsjetiti na to kakav su dragulj mnogo prije ispustili iz ruku, iako valja pozdraviti ulaganje u zgradu i otvaranje novih radnih mjesta.

Nakon 'slavne' privatizacije Kinematografskog poduzeća Karlovac početkom 1990-ih godina, grad s oko 60.000 stanovnika je ostao, malo pomalo, bez ijedne kinodvorane. Nije prošlo dugo od privatizacije, a Luxor je pretvoren u skladište, što je vrlo zanimljivo s obzirom na to da je to i bila prvotna namjena te zgrade. Kino Edison otvoreno je 1920. godine i to je prva zgrada na području prve Jugoslavije koja je izgrađena baš za tu svrhu. Sedma umjetnost tada je bivala sve popularnija i Karlovčani su osjećali potrebu za još jednom kinodvoranom.

Stoga je ugledni stolar i trgovac Ljudevit Štefan 1935. prenamijenio svoje skladište u moderno opremljenu kinodvoranu, u kojoj su se počeli prikazivati i zvučni filmovi. Inače, isti čovjek je tijekom rata pomagao karlovačkim Židovima da prijeđu na područje pod talijanskom kontrolom, zbog čega mu je 1992. godine u Izraelu dodijeljena titula pravednika među narodima. Sva su kina nakon Drugog svjetskog rata nacionalizirana, ali su radnici i rukovodstva ulagali i vlastito vrijeme i novac da se ona održavaju i unapređuju, a uredili su iza Luxora i vrlo popularnu Ljetnu pozornicu.

'U Edisonu su se prikazivali premijerni filmovi, a u Luxoru B-produkcija. Ondje sam pogledala mnogo vesterna, kriminalističkih filmova poput 'Crni petak za gangstere' ili art filmova poput 'Sedmog pečata' Ingmara Bergmana', prisjeća se D. Polović.

Dodaje da su kina 1990-ih godina zatvorena u mnogim gradovima veličine Karlovca, ali da su u međuvremenu i otvorena nova, što u Karlovcu nije slučaj.

'Da glad za filmom postoji kod nas, pokazuju i Four River Film Festival te projekcije na Foginovu kupalištu, gdje se okuplja na stotine posjetilaca. No vlast se ne trudi dovoljno da kino vrati u Karlovac', napominje D. Polović.

Tijekom posljednjeg rata Luxor se pokazao kao odličan koncertni prostor. Na toj sceni se izredalo mnoštvo lokalnih bendova, neki strani, a i oni poput Laufera i Hladnog piva, svoje rane nastupe imali su baš ondje.

'To je bio pravi rock prostor i često je bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Tada je scena bila vrlo živahna, ali ne možemo reći da to nije i danas', smatra Darko Lisac, koji je svojevremeno nastupao u bendu Četiri rijeke.

Podsjeća da danas ipak postoje projekti poput Kabine i Hermetike. No obrtnik Darko Šporčić, koji je u to vrijeme organizirao događanja u Luxoru, napominje da su tada postojali prostori za svirku koji su omogućavali kontinuitet nastupa.

'Žalosno je što smo izgubili tako dobar prostor koji bi očito mogao biti nadomjestak Hrvatskom domu. Više ne postoje prostori gdje bendovi mogu svirati. Mnoštvo kafića u koje stane po pedesetak ljudi mi nazivamo scenom. Isto tako, Grad je prije rata sufinancirao svirke, a privatnicima se danas to ne isplati', kaže Šporčić.

Luxorovo ime sljedeći naraštaji čitat će samo u knjigama, ako ih to bude zanimalo. A možda se s vremenom uvriježi izraz: 'Idem po pločice u – Luxor.'