INTERVJU: ALEKSANDAR ZOGRAF

Kako su srpski i hrvatski stripaši oživjeli Krležu

02.10.2012 u 11:10

Bionic
Reading

U Zagrebu će uskoro biti predstavljen strip o Miroslavu Krleži na kojem su prema scenariju Bore Ćosića radila četvorica stripaša

Kulturni centar Beograda u koprodukciji sa zagrebačkim Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža realizirao je projekt koji se na dosad neviđen i potpuno drugačiji način bavi životom Miroslava Krleže. Strip 'Miroslavljevo jevanđenje - apokrifna verzija' predstavljen je u lipnju na Festivalu jednog pisca, posvećenom Krleži i održanom u Beogradu, a zagrebačka premijera očekuje nas u studenom.

Na albumu su radila dvojica hrvatskih i dvojica srpskih stripaša: Igor Hofbauer (Zagreb), Damir Steinfl (Opatija), Danil Milošev Wostok (Vršac) i Boris Stanić (Pančevo), po scenariju srpskog spisatelja Bore Ćosića. Autor slavnog duhovitog romana 'Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji' vjerojatno je jedini pisac koji može savršeno oponašati stil Miroslava Krleže, što je forenzički precizno dokazao u romanu 'Doktor Krleža'. U predgovoru stripa napisao je:

'Već je u cijeloj ovoj zamisli bilo nešto ludo - da od znamenitog književnika načinimo nekakvog Flasha Gordona ili Mandraka', na kraju poručivši čitateljima: 'Ovaj album nije nikakva poučna čitanka, nego skup divnih crtarija u kojima najprije treba da uživate.'

Sam koncept stripa osmislio je i uredio underground autor Aleksandar Zograf, stripaš iz Pančeva koji već godinama oduševljava pomaknutim, ekscentričnim i maštovitim strip eskapadama o životu i svemiru. U doba kada je trend stripova o superherojima osvajao svijet, Zograf je uporno inzistirao na autobiografskim momentima i introspekciji: inspiraciju je nalazio u lucidnim snovima i vizijama iz polusna koje su oblikovale začudan i dojmljiv novi smjer kretanja suvremenog stripa (neki od istaknutih predstavnika danas su David Beauchard, Theo Ellsworth, Manu Larcenet, Pascal Rabate i Frederik Peeters). Zograf ističe vrijednost albuma 'Miroslavovo jevanđenje - apokrifna verzija':

'U pitanju je nekakav crossover, most između književnosti i stripa, koji se dotiče jedne od intelektualnih ikona zemlje koja se zvala Jugoslavijom. To nije sentimentalni osvrt, već suvremeno, dinamično viđenje Krleže. Rekao bih to je i dokaz da su i mnoge teme kojima se Krleža bavio i dalje aktualne, kao tema odnosa između Srba i Hrvata, vlasti i pojedinca, intelekta i rulje. O svemu tome ovaj strip govori kao u snoviđenju, kroz eksploziju vizualnih sadržaja', objasnio je autor s kojim smo razgovarali i o njegovom radu.





Aleksandar Zograf
Kako ste došli do ideje za ovaj izdavački projekt?
Olivera Stošić Rakić i Dobrila Sinđelić Ibrajter iz Kulturnog centra Beograda su zapravo kreatori ideje – međutim njihova zamisao je bila da ja radim na stripu koji bi se bavio Krležom. S obzirom da ja radim na nedjeljnom stripu za beogradski časopis Vreme i s obzirom da objavljujem u nekoliko zemalja te često putujem, postoji vrlo malo prostora za dodatni rad na obimnijem projektu. Zato sam predložio da umjesto toga budem urednik i koordinator projekta, a da crtački dio bude povjeren dvojici crtača iz Hrvatske i dvojici iz Srbije. Kao scenarist odabran je Bora Ćosić i tako je nastao okvir za ovaj neobičan projekt.

Po čemu je strip o Krležinim 'poslovima, sumnjama i snovima' apokrifan?

Svaki komentar na rad jednog pisca zapravo u sebi ima nečeg apokrifnog. Mi se bavimo Krležinim svijetom, iako samog Krleže više nema - štoviše, vjerojatno sam Krleža nije mogao ni sanjati da će netko nacrtati strip o njegovim razmišljanjima. Mi, skromni stripaši, ipak smo se primili toga, pokušavajući uploviti u svijet književnosti, gdje još uvijek mnogi vjeruju da postoje nekakve svete krave. Naravno, šalim se, ali duboko vjerujem da bi Krleži bilo drago da se netko njegovim radom bavi na neortodoksan, drugačiji način.

Po kojim ste kriterijima odabrali crtače?

Predložio sam da to budu baš Igor Hofbauer, Damir Steinfl, Wostok i Boris Stanić zato što je svatko od njih potpuno samosvojan, čak su i međusobno prilično različiti. Jednostavno, želio sam da to budu autorske ličnosti koje će svojim stripom izraziti vlastiti stav, više nego što će ilustrirati nečiju ideju o tome što su Krležina razmišljanja.

Kako je protekla suradnja na realizaciji stripa i vašem uredničkom angažmanu?
Nastojao sam otvoriti prostor autorima da sami dođu do zaključka kako će obraditi scenarij koji je ponudio Bora Ćosić. Neki od crtača su se konzultirali sa mnom oko pojedinih rješenja, ali glavni posao je bio upravo u tom osvajanju slobode da se tom velikom temom bavimo preko stripa. Bilo je to zanimljivo iskustvo, rekao bih, za sve koji su sudjelovali.

Kako je bilo raditi po Ćosićevom scenariju? Jeste li u nekom trenutku imali kreativnu tremu surađujući s jednim od najvećih poznavatelja Krležinih djela?
Moja trema je bila ogromna, ne samo zato što je Bora Ćosić toliko godina i rada posvetio proučavanju Krleže, već i zbog same činjenice da sam trebalo surađivati s Borim Ćosićem! Jako poštujem njegov rad, još kao tinejdžer sam s religioznim posvećenjem čitao njegov časopis ROK, zbornik Mixed-Media, i smatrao sam da je 'Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji' nešto kao besmrtni klasik. Ispostavilo se da je njegov scenarij ostavio dovoljno prostora za različita tumačenja crtača, tako da je sve funkcioniralo bez problema.

Jeste li uspjeli u namjeri da Krležu približite Flashu Gordonu ili Mandraku, kako napominje Ćosić u predgovoru?

Rekao bih da smo uspjeli prije svega da jednog tako značajnog pisca i mislioca, kao što je Krleža, komentiramo i interpretiramo pomoću stripa. To naravno nema puno veze s Mandrakom ili bilo kojim strip klasikom, već otvara mogućnost da strip bude nešto šire, nešto veće od predrasuda koje vladaju o ovom mediju. S druge strane, strip je izvanredan medij, između ostalog i zbog vlastite nepretencioznosti i autsajderske uloge koja mu daje krila.

Opišite nam kako je biti underground zvijezda stripa u Srbiji? Kako danas funkcionira strip scena u regiji? Pomiče li se underground prema mainstreamu?

Mislim da živimo u vremenu u kojem se gube granice među žanrovima – teško je reći koja je to uopće vrsta stripa kojom se bavim. Nekada sam uglavnom objavljivao svoje stripove u malim publikacijama i fanzinima, a danas objavljujem redovito u ozbiljnom političkom tjedniku, kao što je Vreme, i moju publiku čine ne isključivo strip posvećenici, već i najšira publika. U čitavoj regiji postoji tendencija da se strip izvuče iz ograničavajućih međa koje su ga desetljećima određivale. To je medij koji se na različite kreativne načine može baviti temama koje su relevantne u ovom vremenu.

Možete li nam približiti svoje stripaške 'izlete' te kako ste uspjeli postići velik uspjeh na stranoj sceni i ostati živjeti u Pančevu?
Jednostavno, mislim da sam došao do zaključka da ograničenja više nisu bitna kada je u pitanju kreativna djelatnost kao što je strip. Možete živjeti u Pančevu i objavljivati za izdavačku kuću u Seattleu. Ja sam to radio prije interneta, a danas, kada postoji svjetska mreža kojom protječu informacije, postoji i tehnologija koja sve to olakšava. Početkom devedesetih svojim (uglavnom) autobiografskim pričama u stripu dospio sam do američke strip scene, a zatim sam nekom čudnom elipsom došao do europskih izdavača, naročito u Francuskoj i Italiji. Nakon ponude tjednika Vreme, 2003. godine, da redovno objavljujem dvije stranice stripa u boji, krenuo sam objavljivati u zemlji u kojoj sam živio: ovi stripovi danas izlaze u nekoliko zemalja, sabrani u kolekcije. S vremenom se nakupilo prilično stranica ovih radova…

Vaši stripovi poznati su po bavljenju lucidnim snovima i hipnagogičkim vizijama. Opišite nam kako već dug niz godina crpite inspiraciju iz tih elemenata?
Istraživanje različitih stanja snivanja naročito je karakteriziralo moje radove iz devedesetih, a time se ponekad bavim još i danas. San je oblast u kojoj naš duh lebdi iznad zahtjeva pragmatične svakodnevnice. Krenuo sam bilježiti zanimljive snove još kao klinac da bih ih kasnije prepričavao u obliku stripa. Godine 1998. američka izdavačka kuća Kitchen Sink Press objavila je antologiju stripova inspiriranih snovima, Flock of Dreamers, koju sam uredio zajedno s američkim strip crtačem Bobom Kathmanom. Zanimalo me istraživanje i stanje polusna u kojem opažamo hipnagogičke vizije – napravio sam stotine crteža koji bilježe vizije iz polusna. Također uspio sam u svojim snovima doseći stanje lucidnosti, da u snu budem svjestan da se nalazim u snu, što je inspiriralo dobar broj mojih scenarija u stripu.

Druga preokupacija su odbačene stvari koje pronalazite u antikvarijatima i na buvljacima. Kako dolazi do transformacije dijelova tuđih života sadržanih u tim stvarima do novih sadržaja vaših priča? Postoji li u tome komponenta 'zabranjene' voajerske strasti?
Pokušavam saznati o životu kroz iskustva drugih ljudi – dobar način za to su posjeti buvljacima i antikvarijatima. Ne znam ima li u tome elemenata voajerizma, ali sve bih učinio za dobar scenarij. Nekoliko puta sam našao dječje bilježnice iz kojih sam prepisivao zanimljiva razmišljanja. Jedna djevojčica iz Beograda je četrdesetih godina zapisala u svoju bilježnicu krajnje radikalnu kritiku školskog sustava; to je neusporedivo zanimljivije od scenarija koji možete izmaštati i mogu samo zahvaliti slučaju da je tako nešto dospjelo u moje ruke.

Tko su po vama najzanimljiviji i najinovativniji stripaši?
Ja sam veliki ljubitelj Roberta Crumba, američkog strip autora, koji je i danas, u svojoj 69. godini, vrlo aktivan, vrlo pronicljiv. Imao sam tu sreću da nedavno koordiniram razgovor s njim tijekom predstavljanja u Beogradu. S Crumbom odavno surađujem i iz njegovog duboko ironičnog stava prema suvremenom svijetu naučio sam da uvijek sve prihvaćam 's malo soli', kao što se to kod nas kaže.

Nekoliko riječi o vašim interesima: što slušate, gledate, čitate?
Zanima me puno toga i uvijek volim otkrivati nove izvore inspiracije. Uglavnom bunarim po prošlosti – prevrćem novine i časopise iz dvadesetih i tridesetih godina i pronalazim priče koje me fasciniraju. Tek dio toga završi u mojim stripovima, mali dio. Volim slušati muziku često nepoznatih izvođača iz raznih dijelova svijeta: danas postoji zanimljiva scena na samim medijskim rubovima i velik broj izvođača nikada ne stigne do masovne publike, tako da ih morate 'otkrivati', ponekad traganjem preko interneta, ponekad ličnim kontaktima, često i pukim slučajem.

Kako već dugo stvarate originalne i životne autorske stripove, otkrijte nam u čemu nalazite izlaz kad pomislite da više nemate kreativne energije?

Često doživljavam krize kada pomislim da više nema ideje koju bih mogao izraziti u stripu - tada obično potražim izlaz u nekoj vrsti meditacije. Dopustim da ideja isplovi na površinu, uz što manje svjesnog napora. U nama postoje čitavi svjetovi ideja koje samo trebamo pustiti da progovore. Vjerujem u bunar podsvijesti iz kojeg kuljaju zamisli.