Predstava 'Bakhe', čiji ansambl čini 12 žena na grupnoj psihoterapiji, progovara o tome kako nasilno potiskivanje nagona u jednome trenu nužno rezultira pucanjem. Pojedincu, odnosno ženi, tada ne preostaje ništa drugo nego pobjeći u destrukciju, u potragu za vlastitim identitetom osuđenoj na propast u globaliziranom, kapitalističkom i još uvijek muškom društvu.

'Kad sam odlučila u Ulyssesu raditi 'Bakhe', kazališni menadžer Duško Ljuština mi je rekao: 'Pa, možeš li ti odabrati komad s kojom nisu svi propali'', prisjetila se na tribini redateljica Lenka Udovički. Nakon što se izvodio samo na Malom Brijunu, taj njen komad od 17. siječnja dio je i repertoara ZKM-a.

Naziv djelo vuče iz priče o Dionizu ili Bakhu, antičkom bogu vina, plodnosti, ekstaze i kazališta, koji ljude tjera da prelaze granice. Žene koje su sputane društvenim okvirima, odvlači u šumu gdje postaju njegove divlje, pijane, orgijastične svećenice – bakantice. U predstavi Lenke Udovički mahnite žene glume Katarina Bistrović Darvaš, Ivana Krizmanić, Dubravka Miletić, Lucija Šerbedžija, Senka Bulić, Urša Raukar, Barbara Prpić, Dora Polić Vitez, Milica Manojlović, Hrvojka Begović, Anđela Ramljak i Lucija Barišić.

Komad je izuzetno kompleksan, kaže redateljica, postmodernistički je, sa specifičnom dramaturgijom.

'Imala sam sreću raditi s izvrsnim prijevodom Lade Kaštelan, to jedan od najboljih prijevoda, a 'Bakhe' sam uglavnom čitala na engleskom jeziku', kaže Udovički koja se u ovom djelu bavila temom potiskivanja. Glumice tako u svojim ulogama prolaze proces suočavanja sa samim sobom.

'Svi potiskujemo u sebi puno toga radi društvenih normi, religijskih, političkih, a to s čime se borimo i sve što potiskujemo vraća nam se nasilno i osvetnički. U 21. stoljeću stalno smo u konstantnoj krizi i strahu i vrlo je tanka ta opna koja nas čuva da ne poludimo. Razmišljala sam o tome koliko patimo iza četiri zida, svašta nam se noću u glavi i duši događa, a od deset ujutro smo opet pred svima super. Sjetila sam se psihijatra. I radila s njim na predstavi', prepričala je pred okupljenom publikom u ZKM-u Udovički.

Na tribini je gostovala i teatrologinja Lada Čale Feldman koja je pojasnila zašto su i kako su 'Bakhe' korisne za feminističko-teorijsku refleksiju.

'Pitanje je iracionalnog i potisnutog, hoćemo li sva pomaknuta stanja, bijes, seksualno oslobođenje, neobuzdanost, nasilje, smjestiti u ženu i žensko i što kada to učinimo? Moguća su feministička citanja 'Bakhi', ali mnogi su se tome suprotstavili, pa i Judith Butler je izričito protiv da je Euripidov komad feministički. Međutim, ne treba gubiti iz vida da je riječ ipak o kazališnom tekstu. Izrodio se izvorno kao muška komunikacija preko muških izvođača da bi slao poruku u mušku publku', podsjetila je Čale Feldman.

Sugovonici tribine u ZKM-u osvrnuli su se na teze spomenute Judih Butler, glasovite američke filozofkinje, čije su teorije o perfomativnosti roda značalno utjecale na područja filozofskog feminizma. Ona je na jednom od svojih izlaganja upozorila da, gledajući zaplet 'Bakhi', vidimo da se Dioniz ženama osvećuje. One su žrtve, a on nije tu da bi ih seksualno oslobodio.

Psihijatar Stanislav Matačić govorio je o konceptu histerije koji postoji od grčkog vremena, o tome kako se neka emocija vrlo često prezentira kroz tijelo. 'Histerično ludilo se i u današnjici vidi u različitim obuzetostima društva koje je navodno ugroženo. Govoreći o predstavi, Dioniz je vrlo tašt i svemoćan, bog narcizma, bog vina, a to je u ono vrijeme bio jedini opijat – pa su se opijanjem vinom proširivale spoznaje, dolazilo do prosvjetljenja, a unutarne su fantazije izlazile na površinu', pojasnio je.