CRNA KNJIGA MONTAŽSTROJA

Jesu li banke moderni 'banksteri' i koliko smo mi nevini

14.03.2016 u 10:30

  • +7

'Crna knjiga' Montažstroja u ZKM-u

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: ZKM

Bionic
Reading

Zašto je važna predstava 'Crna knjiga' Montažstroja, praizvedena u ZKM-u, koja se bavi hrvatskim nacionalnim sportom – nepromišljenim i neodgovornim zaduživanjem kod 'bankstera', a s druge strane 'banksterskim' lopovlukom i bezosjećajnošću što dovodi do dužničkog ropstva i gubljenja slobode?

'Crna knjiga' zahtjevna je i nimalo laka predstava, a važna je po tome što prvi put u hrvatskom kazalištu otvara vrlo ozbiljan problem dužničkog ropstva u kojem se koprca većina građana Hrvatske. Također, progovara o dugu Hrvatske, a sve to čini na ozbiljan i analitičan način pokušavajući tako senzibilizirati javnost i pokrenuti gledatelje da se zapitaju o uzrocima nastanka takvog modernog tipa ropstva. No predstava ne staje na tragičnim ispovijestima iz Crne knjige udruge Franak nego daje i žestoku kritiku bankarskog sustava te analizira posljedice koje život na dug ostavlja na sudbine ljudi.

Borut Šeparović, jedan od društveno najangažiranijih i socijalno najosjetljivijih kazališnih autora, u toj se predstavi uhvatio u koštac s posve nekazališnom temom – problemom prezaduženosti nacije i bankarskim sustavom u cjelini, no savladao ju je vrlo uspješno. Premda bi efekt možda bio još snažniji da traje malo kraće i da se izbace teško razumljive ekonomske rasprave. Bez obzira na to, potvrdio je svoj rejting autora koji u kazalištu uvijek prvi otvara najneuralgičnije socijalne teme i od njih radi društveno osviještene projekte.

Naime, Šeparović je do sada istraživao mnoge mračne i crne rupe našeg društva, između ostalih, o napuštenim psima, beskućnicima, 'potrošenima' - starijima od 55 godina i nezaposlenim ženama, pokušavajući putem predstava u skladu sa svojim izvedbenim aktivizmom utjecati na savjest društva. Ta je nakana vidljiva i u ovoj predstavi.

Naime, komad je inspiriran Crnom knjigom, u kojoj su sakupljene ispovijesti dužnika kredita u švicarskim francima, dakle, jednog od najbolnijih i najnerješivijih problema više od 60 tisuća građana Hrvatske. No ta tema o zaduženosti građana samo je povod za analizu i pitanja o društvenoj drami koja se događa oko nas.

Dok se do neizdržljivosti i čak nerazumljivosti analiziraju bankarski ugovori, valutne klauzule i sve ostale, kako kaže, ekonomske dogme, što je shvatljivo samo financijskim freakovima, i dok nam se preko ekrana u lice baca istina da smo kao pojedinci čim se rodimo dužni 70-ak tisuća kuna, i da taj naš zajednički dug od 287 milijarda i više kuna iz sekunde u sekundu nezaustavljivo raste, Šeparović zapravo analizira uzroke depresivnog stanja nacije, naš mentalitet i naš vrijednosni sustav.

U tome mu naveliko pomažu zaduženi glumci ZKM-a, dakle zaposlenici javnog kazališta u glavnom gradu zadužene Hrvatske koji su se i sami našli silom prilika u dužničkom ropstvu, bez obzira radilo se o kreditima u švicarcima ili eurima za stan ili automobil, ili o minusu na karticama. Oni se predstavljaju kao 'Nacija Zaduženih', 'Ovisnik o Kreditima', 'Slobodna Volja', 'Naknadna Pamet', 'Nitko i Ništa' i 'Zamor Materijala', a donose na scenu autoironične ispovijedi, pokazujući da se odnosimo prema novcu na iracionalan i neracionalan način i da smo spremni bez razmišljanja u ime normalnog, dakle ne nekog luksuznog života, sklopiti ugovor na 30-ak godina i s đavlom. Tim dokumentarnim postupkom, po kojem je Montažstroj i postao prepoznatljiv, predstava dobiva na snazi i uvjerljivosti.

Međutim, 'Crna knjiga' nije jednodimenzionalno postavljena što znači da bankari nisu nužno prikazani kao negativci, a građani koji su uzeli kredite kao pozitivci, koji trebaju sažaljenje i pomoć društvene zajednice. U više od 120 minuta predstave pokazuje se perspektiva i jednih i drugih, propituju se motivi njihova djelovanja i analizira se njihovo ponašanje. Zapravo, pokazuje se naličje naše domaće filozofije zaduživanja.

Postavlja se pitanje jesu li banke doista ti moderni 'banksteri', koji nas pretvaraju u robove i koji nam programiraju budućnost, ili su oni samo radnici koji izvršavaju naredbe nalogodavaca i stoga im ne preostaje ništa drugo nego da slegnu ramenima i kažu 'Shit happens'. A jesu li dužnici doista prevarene i izigrane žrtve sistema, ili su možda uletjeli u dužničko ropstvo zbog vlastite neinformiranosti, gluposti ili možda pohlepe. Jesu li doista zakazali zakoni i sustavi kontrole, ili je samo prevladala neodgovornost i lakomost? Ili je želja za boljim i ljepšim životom bila veća od bilo koje logike i zdrave pameti?

U svakom slučaju zaduživanje je prikazano kao fenomen, kao način života, kao opsesija modernog čovjeka i cijele nacije koja u skladu s novim poretkom i duhom vremena više ne želi i na zna štedjeti, niti se zna zaustaviti. U tom kontekstu odgovor na pitanje o tome mogu li se ti naši dugovi otpustiti, kako sugerira 'Oče naš', običnim klikom po tastaturi i početi život ispočetka, zvuči naivno, no postoji li za sada drugi prijedlog za izlaz iz tog modernog financijskog ropstva?