Na izložbi sudjeluju 72 umjetnika različitih generacija, od toga 11 je pozvao autor koncepcije Željko Marciuš, 29 je pozvao organizator Kabinet grafike HAZU-a, a 32 je izabrao stručni žiri Trijenala putem natječaja.

Izložbu trijenala najavila je nedavno otvorena izložba Maje Smokvine Franković u Kabinetu grafike, inače, dobitnice Premije HAZU-a na 5. Trijenalu grafike 2009. godine, odnosno, najvišeg priznanja za dosege na području suvremene grafičke umjetnosti kod nas.

Na toj izložbi predstavljen je dio iz 35 godišnjeg stvaralaštva te cijenjene riječke umjetnice, od grafičkih gesti i eksperimenata u plohi do knjiga-objekata. Maštovitost, vitalnost, spontana gesta, samo su neke od karakteristika njezinih grafičkih listova, a njezina izložba i rad poslužili su kao dobar uvod u ambiciozno postavljenu temu trijenala 'Umjetnost je iluzija'.

Prema riječima autora koncepcije Željka Marciuša odnos umjetnosti i iluzije fascinantna je tema i jedna od temeljnih tema i postavki zapadnoeuropske umjetnosti. U svom izboru radova on je nastojao predstaviti one autore koji u svom radu mogu obuhvatiti odnos između tradicionalnih medija i novih tehnologija, odnosno, istovremeno komunicirati i s tradicijom ali i novim svijetom virtualne stvarnosti.

Za razliku od teme 5. Trijenala, koja je bila posvećena grupi Exat 51 i fokusirana na konstruktivne sisteme, Marcijuš je temu 6. Trijenala postavio prilično široko. Naime, svaki trijenale i bijenale likovne umjetnosti mogao bi nositi naziv 'Umjetnosti je iluzija', ali u kontekstu grafičke smotre ta tema podrazumijeva rješavanje specifičnog likovnog zadatka, odnosno, kako na dvodimenzionalnoj plohi pokazati pokret i perspektivnu dubinu te stvoriti iluziju trodimenzionalnog prostora ili objekta.

U tom smislu, većina radova na izložbi odgovorila je tom zadatku teme i uspješno je predstavila tradicionalne grafičke vještine i tehnike u odnosu spram suvremenog virtualnog svijeta koji postaje dominantan. Možemo kao publika jedino žaliti što neki od naših eminentnih umjetnica, poput Ivane Franke, nisu bili u mogućnosti isproducirati rad za trijenale, pa je tako njezin rad predstavljen kao knjiga umjetnika, a ne kao instalacija.

Sve u svemu, ukupan dojam je vrlo dobar jer trijenale pokazuje visoku interpretativnu razinu spram zadane teme, obilje individualnih poetika, solidnu produkciju u smislu tehničke vještine autora te medijsku raznolikost od grafičkih listova, računalnih printova, prostorne grafike, knjige umjetnika, lightbox instalacija pa sve do interaktivne grafike i mobila i onoga što ulazi u pojam proširene grafike.

Podijeljene su i mnoge nagrade i priznanja, i to tako da je obuhvaćena sva raznolikost grafičkih tehnika, pa je tako svaka posebna grafička disciplina nagrađena, bez obzira na konvencionalnost ili suvremenost.

Premiju Akademije dobio je asistent sa zagrebačke Likovne akademije Igor Čabraja za poliptih 'Bez naziva' rađen u tehnici akvatinte. Čabraja, prema riječima žirija, u svom radu komunicira prema tradiciji i prema novim medijima te je postigao ravnotežu između klasične tehnike i nove računalne grafike, što je i bilo namjera autora koncepcije izložbe.

Posebnu pohvalu Odbora za nagrade izvan kategorije dobila je Nevenka Arbanas, naša poznata grafičarka i profesorica na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Njezin rad izveden je u klasičnoj maniri, u tehnici linoreza i akvatinte, a bavi se iluzijom dubine u odnosu crnog na bijelom i crnog na crnom.

Nagradu Kabineta grafike HAZU-a dobila je Ana Feiner-Žalac za triptih muških portreta u drvorezu zajedničkog naziva 'Heros'.

Nagradu Hrvatskog društva likovnih umjetnika dobili su Miran Šabić i Maja Rožman. Šabić je nagrađen za portrete dvaju temperamenata: Kolerika i Sangvinika, od kojih posebno treba istaknuti portret Sangvinika u profilu koji ima renesansnu jednostavnost linije i čistoću izraza. Rad Maje Rožman zaigrani su i veseli crteži u kojima se umjetnica referira na djevojčicu Dorothy iz 'Čarobnjaka iz Oza'.

Nagradu Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice primila je Celestina Vičević za sjajan rad koji se bavi iluzijom svjetlosti, a inspiriran je istočnjačkim utjecajem, odnosno, perforiranim linijama kroz koje prostor ulazi u grafiku. Ista umjetnica sastavila je i knjigu s raznolikim grafičkim tehnikama pod nazivom 'Učka' koja je također izložena.

Posebna priznanja dobili su Iva Ćurić, za interaktivnu sliku koja je istovremeno povezana s generiranim zvukom. Njezin rad možda najdoslovnije odgovara temi trijenala jer povezuje klasični medij i novu tehnologiju, a rezultat je slika-objekt unutar koje se nalazi i struji magla poput koprene, odnosno, nečeg neuhvatljivog.

Ana Kinčić zaslužila je posebno priznanje za svoj autoportret u trudnom stanju ispred konveksnog ogledala u kojem reinterpretira majstore poput Parmigianina i Jana van Eycka. Njezin rad izveden je u tehnici akvatinte te u digitalnom printu.

Instalacija Letricija Linardić u kojoj koristi parolu na zidu i njezin zrcalni odraz na vodi izuzetan je rad u kontekstu trijenala jer otvara temu o iluziji istine. Parola glasi: 'Moja domovina, lijepa, bogata, neovisna, zemlja pametnih ljudi.' Za taj rad Linardić je nagrađena posebnim priznanjem.

Ana Sladetić dobila je posebno priznanje za lightbox triptih u kojem povezuje laternu magicu i teatar sjena te bakropis i digitalni print.

Od prisutnih, ali ne i nagrađenih autora, treba istaknuti Davora Prajsa s grafikama u digitalnom printu na kojima predstavlja orbite planeta i njihove putanje i sjene u pozitivu i negativu te duhovite pop-trash grafike Željka Badurine, rađene u stilu Montyja Pythona, u kojima u istom kadru nalazimo Mikija Mausa, Spidermana i motive slikarskih remek-djela iz razdoblja manirizma i baroka.

Zatim treba spomenuti diptih Ines Matijević Cakić u kojem povezuje fotografiju, šivanje i digitalni print te Andreju Vivodu koja je predstavila dva mobila, odnosno, grafičke listove rađene u tehnici sitotiska koje pokreće elektromotor.

Osnovna vrlina 6. Trijenala grafike svakako je njegova raznolikost konstrukcija, struktura i tekstura te kreativna širina grafičkog stvaralaštva čime se ono potvrđuje kao bitna sastavnica suvremene hrvatske likovnosti. S jedne strane, trijenale pokazuje poštivanje tradicije, ali pokazuje i potpunu otvorenost prema novim oblicima suvremeno umjetničke prakse. Kao što svaki iluzionist kaže, potrebno je vjerovati da je iluzija moguća jer inače neće biti čarolije.  S racionalnošću i analizama ta čarolija nestaje. Svi koji još vjeruju da je ona moguća svakako trebaju posjetiti izložbu Trijenala grafike koja je otvorena do 4. srpnja.