Stvarno volim muzeje. Volim znanje koje mi pružaju, mir kojim odišu. Uživam gubeći se hodnicima. Kći mi je napokon dovoljno stara pa i nju vodim da zajedno otkrivamo sve što sadrže muzeji - ovi zagrebački, ali i oni vani, kad smo na putovanjima. Priznajem, nisam veliki poznavatelj umjetnosti, ali to nimalo ne umanjuje moju želju da sve pogledam, pročitam, otkrijem.

No tu dolazimo i do jedine stvari koju ne volim u muzejima - laktarenje na putu do onih malih papira s opisima djela. Ponekad bih se gurala s ljudima, ponekad mirno čekala svoj red na informacije, brzo čitala i bježala dalje, a ponekad se nestrpljivo okrenula na peti i otišla dalje. Sad je to postalo nedopustivo - pokraj mene je prvašićka s tisuću pitanja koja, vjerujte, nekako neobjašnjivo zna je li vaš odgovor točan ili ne.

Naime, nedavno sam otišla pogledati izložbu 'HT nagrada za hrvatsku suvremenu umjetnost' u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu i najprije sam krenula u standardni obilazak - čekajući svoju priliku da priđem djelu i pročitam opis. Prilikom prve veće gužve počela sam puhati i nestrpljivo se okretati oko sebe.

Krajičkom oka ugledala sam mladog gospodina koji je cijelo vrijeme stajao iza svih i u miru gledao malo u djelo, malo u mobitel. Najprije sam pomislila da je nepristojan i da čita poruke pa da 'gugla', a onda sam shvatila da uopće ne miče prstima.

Zaintrigirao me pa sam ga propustila ispred i u zgodnom trenutku nadvila sam mu se preko ramena.

Na zaslonu mobitela imao je djelo ispred kojeg smo stajali. Tad sam se ohrabrila, prišla mu i pitala o čemu se radi. Cultural places, besplatna aplikacija koja vas vodi kroz muzej i uz pomoć audiovodiča objašnjava svaki rad ispred kojeg stojite te dodaje informacije o autoru, objasnio je.

Savršeno! Sjela sam na prvu muzejsku klupu i na mobitelu krenula pravac app storea.

Kad sam pokrenula aplikaciju Cultural places, ona je u tren oka geolocirala gdje se nalazim i ponudila mi obližnje kulturne lokacije i događanja. Odmah sam pronašla MSU i pored njega poseban vodič kroz 11. HT nagradu za hrvatsku suvremenu umjetnost.

Klik, klik, klik i bila sam unutra - jednom nogom u muzeju, s izložbom na dlanu. Krenuli smo... aplikacija mi je u startu ponudila skidanje zvučnog zapisa i dala osnovne informacije o izložbi. Stisnula sam 'preuzmi' i krenula.

Nisam očekivala audiozapis i nisam imala slušalice. Mobitel sam stišala, primaknula ga uz lice i nestrpljivo pošla na prvi kat osluškujući što mi aplikacija govori. (Ponesite slušalice, komotnije je!)

Nekoliko trenutaka kasnije prstom sam povukla ulijevo i, gle, na zaslonu je bila instalacija Vedrana Perkova, upravo ona pred koju su me stepenice i dovele.

Zadivljeno sam gledala slike potpuno usklađena sa stvarnošću. Ispred mene je bilo nekoliko televizora sa statikom raznih veličina pikselizacije, na prvi pogled nasumično posloženi u prostoru. Prva pomisao da se umjetnik samo igrao raznim oblicima statičkog šuma ubrzo je otjerana.

Audio datoteka razjašnjava situaciju. Perkov je Opću deklaraciju o ljudskim pravima, prevedenu na više od 500 svjetskih jezika, odlučio prevesti na drugačiji način – pretvorio ju je u binarni kod. Ono što sam pretpostavila da je običan šum zapravo je bila vizualna reprezentacija tog koda, u nekom trenutku zamijenjenog portretima preuzetih s raznih svjetskih digitalnih medija. Cilj umjetnika je, objašnjava mi aplikacija, miješati ritam Opće deklaracije s licima bez konteksta, predstavljajući šum, bujicu informacija kojima smo svakodnevno izloženi i koje ne možemo pravilno procesuirati te u kojoj se gubi značenje Opće deklaracije.

OK, ovo je sada poprimilo drugačiju dimenziju. Idemo dalje, za HT nagradu natječe se 37 umjetnika koji rade u raznim medijima: slike, fotografije, videoradovi, instalacije, performansi... S aplikacijom u ruci bila sam spremna otkriti njihove poruke. Željko Kipke bio je sljedeći koji me zaustavio pokraj svojeg rada 'Antiprogetto Turistico Per L'acquatorio Di Rovigno', a fotografijama je prikazao otočiće i hridi oko Rovinja te dočarao kako bi one izgledale bez turista. Svojim antiturističkim projektom, kaže aplikacija, prkosi masovnom turizmu koji doživljaj Rovinja, mora i prirode svodi na minimum... Zanimljivo.

Dijete u meni posebno se zabavilo samo nekoliko koraka dalje, ispred instalacije Mirjane Vodopije nazvane 'Tranzicija', koja ukazuje na problem pretrpavanja umjetnosti različitim objektima (na prvu cvijeće posađeno u kamenim posudama u zidovima i mala aluminijska staza koja ih povezuje te na kojoj je autić). Da, moderna umjetnost na poseban i neuobičajen način ukazuje na problematiku društva. I dozvoljava vam da umjetnost bliže upoznate... skoro je i dotaknete. (Samo ovaj put, obećavam).

Nakon jednoipolsatne šetnje po muzeju u Novom Zagrebu došla sam i do kraja. Iza mene 37 ideja, iza svake od njih posebna profesionalna priča umjetnika i još posebnija vizija. Čini mi se da sam, zahvaljujući aplikaciji Cultural places, u Muzeju suvremene umjetnosti uživala više no ikad. Pomno sam slušala, lagano se kretala od mjesta na mjesto, niti u jednom trenutku nisam osjećala potrebu da prekinem razgledavanje. Na koncu sam došetala i do punkta za glasovanje te s čvrstim stavom donijela odluku kojem od umjetnika će pripasti moj glas i primaknuti ga velikoj HT-ovoj nagradi za najbolje ovogodišnje djelo. Zadovoljna cjelokupnim doživljajem, u muzeju sam se zadržala još neko vrijeme - ovoga puta u obližnjem kafiću gdje sam u aplikaciji pravila listu muzejskih izleta na koje ću ovoga mjeseca voditi svojeg potomka. Je li na njoj i MSU? Definitivno, ako nikome ne odate da ćemo opet dodirivati autić na jednoj od instalacija...