Taj sugerirajući imperativno nagovorni ton, tako često dosadan u suvremenih nam naših marketinških piarovaca, u ovom slučaju ipak otkriva samu bit autorove ideje vodilje - 'Japanski poslovni kodeks' doista umnogome proizlazi iz samurajskoga svjetonazora, ratničkoga pogleda na svijet, ali, u obranu časti u slučaju poraza tj. neuspjeha više se ipak, osim iznimno, ne prakticira harakiri ili sepuku što je nekad za samuraja bio jedino prihvatljiv čin i nezamjenjivo načelo časnoga izlaza iz nesnosne situacije, jer mu je samo to ritualno samoubojstvo moglo sačuvati osobnu i obiteljsku čast.

Svu ostalu podlogu 'Japanskoga poslovnoga kodeksa' Krešimir Crnko istražio je pripremajući poslijediplomski specijalistički rad 'Povijest ideja o etičkome kodeksu u poslovanju i borilačkim vještinama Japana' na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na poslijediplomskome studiju Vodstvo.

Na sreću u ovoj knjizi čitatelj uglavnom ne osjeća onu nužnu stručnjačku krutost u izražaju koja proizlazi iz znanstveničke knjižne aparature, kao što to inače nerijetko u našem izdavaštvu biva, kad se naučne radove samo mehanički i na brzu ruku doradi tek toliko da ih se uspije ponuditi kao publicistiku.

Ovo se izdanje očito izmaklo takvom postupanju pa svoju složenu temu razlaže na sasvim prihvatljiv i pregledan način vodeći pritom posebno računa da što više razloženoga i usustavljenoga gradiva komparira s kodeksima poslovanja na Zapadu, Europi i u tek uključenoj Republici Hrvatskoj.

To je osobito važno zato što, kako kaže dr. sc. Tonči Tadić u uvodu, trebamo biti otvoreni svijetu jer samo na taj način možemo razumjeti svijet i trendove u svijetu te biti zbiljski uključeni u njih.

Naime, u 21. stoljeću težište svjetskoga gospodarstva jest i bit će na Pacifiku, a ne na Atlantiku. Europi pridružena Hrvatska tako će moći surađivati ili poslovati s partnerima i iz zemalja Dalekoga istoka, ali to će uspješno moći samo oni koji poznaju njihovu kulturu i koji poštuju njihova načela etičnosti.

Stoga posebno je instruktivno potpoglavlje 'Razlike i sličnosti etičkoga kodeksa državnih službenika u Republici Hrvatskoj i etičkoga kodeksa samuraja'. Tu su posebno zanimljive sličnosti, jer razlike su nam donekle pretpostavljive i razumljive iz različitih povijesnih, kulturnih i civilizacijskih razvojnih uvjeta.

Te sličnosti su doduše samo uvjetnoga tipa, riječ je o tome da su u obama kodeksima široko prihvaćena moralna načela javnoga djelovanja po načelima pravednosti, istinoljubljivosti, časti ili osobnoga ugleda zapisana u zakonima, a pridržavanje toga je, dakako, druga priča. No japanska moralna načela i danas polaze iz bušida, životne filozofije samuraja i danas se, rekosmo osim harakirija, mnoga zaista primjenjuju u poslovanju suvremenih japanskih poduzeća.

U njima dolazi, ističe autor Krešimir Crnko, do izražaja važnost ispravnosti - bez obzira na cijenu; zatim hrabrosti - da se ispravnost i iskrenost provodi; lojalnosti - kroz doživotno zaposlenje: časti - kroz osobne vrijednosti; iskrenosti - koja se manifestira usmenom izjavom, u koju se ne sumnja, a prenosi se u današnje poslovanje dogovorom i stiskom ruke, a ne pisanom izjavom i ugovorima, odnosno odvjetnicima i sudskim procesima.

E, tako, a dobro je onda doznati i sljedeće: s gotovo 128 milijuna stanovnika Japan, ističe autor, ima manje odvjetnika i sudskih procesa nego Republika Hrvatska.

Ništa manje hrvatskome čitatelju nije frapantno ni ono japansko načelo lojalnosti koje se iskazuje kroz doživotno zaposlenje što je za naša iskustva nešto kao ne baš posebno uvjerljiva znanstvena fantastika. Da bi razložio suvremenom hrvatskom čitatelju kako je i što je iz povijesnoga kodeksa samuraja prešlo u suvremeni japanski poslovni kodeks i poseban, apartan biznismenski stil svjetski poznat i uvažen, autor je morao razviti cijeli repetitorijski pojmovnik kao bitan potporanj tekstu.

Pojmovi kao šintoizam, konfucijanizam, budizam, zen, reiki, koji, iako su opće poznati, u predmetnom su tekstu precizno i uspješno kontekstualno redefinirani i to kao nerijetko presudan komunikacijski element.

Taj pojmovnik funkcionalno su dopunili i nazivi modela japanskoga poslovanja kao što su Zaibatsu (poslovni konglomerati za vrijeme Japanskog Carstva), Keiretsu (golemi suvremeni poslovni konglomerati), Just in time, Kaizen (kai promjena, zen dobro), Teorija Z, Ameba organizacije, Six sigma i Total Quality Managment. Svi ti modeli imaju uporište u japanskoj tradiciji ili su barem hibridizirani s nekim zapadnjačkim modelom, a prihvaćanjem i inauguracijom takvih modela poslovanja Japan se, podsjetimo se, u veoma kratkom roku poslije Drugoga rata uspio ne samo oporaviti od strašnih razaranja nego postati i jedan od svjetskih industrijskih lidera.

Samim tumačenjem rečenih modela autor objašnjava kako im je u svemu tome ponajprije bilo bitno pozitivno razmišljanje, uvažavanje suvremenosti, okrenutost budućnosti, ali i pamćenje prošlosti i ponos na tradiciju.

Da je autor knjizi dodao još i mali priručni glosarij pojmova iz japanskoga univerzalnoga poslovodstva, uvelike bi pomagao našim poslovnjacima, barem onima koji čitaju.

Krešimir Crnko umjesto toga pak svakome je čitatelju zaželio da iz njegove knjige izvuče svoje zaključke, tj. pronađe samuraja u sebi, odnosno da ponese u svome umu ono najbolje što će iskoristiti u svakodnevnom osobnom ili poslovnome okruženju, a kroz to raditi na unapređenju države i društva u cjelini, jer 'mi smo graditelji naše vlastite sudbine'.

E, da je znati koliko li će Hrvata pronaći samuraja u sebi upravo sada kada pronalaze Europljanina.