INTERVJU: VLATKA KOLAROVIĆ

'HTV-u moramo vratiti ugled i mlade pred ekrane'

16.03.2012 u 08:00

Bionic
Reading

'Svi znamo da su postojali voditelji i emisije koji su promijenili neka naša shvaćanja svijeta, umjetnosti, životnog puta. Ne znam ima li televizija danas tu moć i na tome svakako treba raditi da se vrati', zaključak je Vlatke Kolarović, koja je imenovana urednicom kulture HTV-a. Svojim 'Drugim formatom' Kolarović rečeno godinama provodi u praksi uređujući najbolju kulturnu emisiju HTV-a, a koji je format odabrala za uređivanje jedne nove kulture na javnoj televiziji, uskoro ćemo se uvjeriti pred malim ekranima. Od nekog tko intervju autorizira u zagrebačkom Gjuri, manje se ni ne očekuje

Intervju s Vlatkom Kolarović radili smo nakon njenih obaveza u redakciji kulture HTV-a, prije no što će bar malo vremena provesti sa svojih dvoje djece, potvrditi detalje putovanja s prijateljicama koje vodi na 'izlet po Austro-Ugarskoj s Ikeom kao zadnjim odredištem' i spremiti se za sinoćnje otvorenje izložbe Zgrafa.

'Imam život izvan televizije koji je dobar i sretan i uspijevam razlikovati posao od života. No istina je da ovaj posao živim kao i svaki novinar. Teme kojima se bavim intimno me zanimaju, no zadržavam zdrav razum ironičnim odmakom prema tome što radim', kaže Kolarović, koja je prije nekoliko dana potpisala novi ugovor na HTV-u preuzevši i formalno obaveze svoje dosadašnje šefice Branke Kamenski.

'Sve što znam o ovom poslu, naučila sam kroz 'Pola ure kulture'', kaže pomalo kroz šalu.

Kako je došlo do vašeg izbora na mjesto urednice kulture HTV-a?

Branka Kamenski mi je to ranije najavila. Ona se samoinicijativno maknula. Možda je osjetila zamor ili da je vrijeme za neke promjene, nismo o tom pričale. Mjesto urednice kulture na HTV-u je nešto što ne možeš odbiti, no nije da sam sretna što se to desilo jer sam odjednom postala nadređena svojim kolegama koje i dalje dožiljavam kao sebi ravnopravne i jednako sposobne.

S druge strane, kad nisi na uredničkoj poziciji, uvijek misliš da bi mogao bolje i imenovanje sam osjetila kao veliki zadatak.

Osjećam da je na mene palo da nešto pokrenem, iznesem nove stvari, da sudjelujem u oblikovanju trećeg programa o obrazovanju i kulturi. To očekuju ljudi iznad mene i moji u redakciji koji se sada osjećaju kao u nekom procjepu između onog što su radili i što bismo tek trebali pokrenuti.

Intervju s Vlatkom Kolarović
Pogledaj cijelu fotogaleriju
Što je osnovni cilj koji želite postići svojom uređivačkom politikom?

Želim da se skine bauk s kulture jer imam dojam da se kulturnjaci, kad sjednu pred kameru u prime timeu, stalno opravdavaju i da se puno vremena troši na analizu zašto je kultura na margini te se medijski prostor ne koristi za rješavanje nekog problema.

Željela bih da se kulturnjaci pozivaju na rasprave što se tiču gospodarstva, turizma, da se kultura ne promatra kao nešto dosadno za elitu. Humaniste širokog spektra treba pozivati da govore o najrazličitijim fenomenima u društvu, što mi se dobrim pokazalo u 'Drugom formatu'.

Koje prve poteze namjeravate povući?

Neke stvari su odlukom mojih nadređenih ukinute, a novac je preraspoređen. Kad izađu nacrti programa i budžeti, onda ćemo znati konkretnije.

Što je ukinuto?

Ukinute su emisije 'Epilog', 'Skica za portret', 'Fotografija u Hrvatskoj' i serijal iz pučke predajne kulture o Hrvatima u BiH koji je planiran za 2014. Tu programsku odluku moji nadređeni tumače time da HTV ima puno više emisija od europskog prosjeka.

No emisije ipak nadomještate nekim novim?

Mi smo predložili jedan projekt kojim bismo htjeli da kultura uđe u Europu. To se još nije počelo realizirati, no riječ je o putopisnim dokumentarcima koje bi radio Dražen Ilinčić.

Dugoročno bih htjela da pokrenemo suradnju s institucijama koje nam se nude poput Muzeja suvremene umjetnosti koji nudi istraživanja i svoj studio. Pokrenuli bismo i portrete umjetnika koje bismo radili s muzejima. Već najesen voljela bih da pokrenemo emisiju o knjigama koja bi bila otvorena širokom pučanstvu da se demistificira bauk kulture i čitanja, a da se knjiga popularizira.

Postoji li konkretna ideja tko bi to radio?

Koraljka Kirinčić i Gordan Nuhanović, jer oboje poznaju scenu.

APEL ZA JAVNU TELEVIZIJU

Jučer je u HND-u prikazan video koji su snimili novinari i urednici na HTV-u pod nazivom 'Vaša javna televizija – apel?'. Zašto niste nastupili u spotu?

Zvali su me, ali ne i moje novinare, bez kojih nisam htjela nastupiti.

Koja je ciljana publika kojoj se želite obraćati?

Samostalno sam obavila gerilsko istraživanje i zaključila da se kao Hrvatska televizija uopće ne obraćamo mladim ljudima. Trebaju nam nove ideje, novi ljudi koji su odrastali uz druge medije, kojima je multitasking nešto prirodno i koji to mogu primijeniti u televizijskom formatu ili vezati s internetom.

Mlada publika ne gleda televiziju. Obraćamo se staroj populaciji koja nema moć mijenjanja društva. Promjene će doći od mladih ljudi. Današnji studenti će za pet godina biti lideri, a njih nismo dobili kao gledatelje i već postoji procjep među tim dvjema generacijama.

Svi znamo da su postojali voditelji i emisije koji su promijenili neka naša shvaćanja svijeta, umjetnosti, životnog puta. Ne znam ima li televizija danas tu moć i na tome svakako treba raditi da se vrati.

Najavljeno je uvođenje trećeg programa, a održano je i potpisivanje pisma namjere s određenim kulturnim institucijama. Primjetno je da je izbor institucija selektivan, naprimjer među potpisnicima je Društvo hrvatskih književnika, ali nema Hrvatskog društva pisaca. Zašto?

Ne znam zašto među potpisnicima nisu još brojne institucije koje su mogle biti uključene. To je dogovoreno na nivou naše kuće i s tim nismo upoznati. Na inicijalnom sastanku shvatili smo da će sada zaista uslijediti velika javna rasprava sa strukom, da će biti sve strukovne udruge uključene i da će se na osnovi njihovih inputa stvarati neka vizija kako bi kultura trebala opstajati na javnoj televiziji.

Ne postoji neki nazovimo 'predplan' te televizije proizašao s HTV-a?

Od nas urednika traženo je da damo viziju što, gdje i kako, a kultura je to dala u sklopu obrazovnog programa gdje i formalno pripadamo. Naš je prijedlog da ostanemo i na prvom programu, da budemo djelomično na trećem, da budemo zastupljeni i kroz vijesti, da kultura ne bude getoizirana, što se kulturnjaci pribojavaju, i da tako ostane vidljiva kroz sve kanale.

Bruno Kovačević bi ovih dana trebao izaći s tjednom shemom programa po danima i kanalima, a tada će uslijediti rasprava nakon koje će, kako nam je najavljeno, HTV potpisati ugovor s Bruxellesom kojem će i odgovarati da, recimo, dogovorenih sto minuta kazališta doista mora biti na televiziji. Ne Vladi ni Zagrebu.

Koliko kao urednica kao teret osjećate činjenicu da je kultura zastupljena jedino na javnoj televiziji?

Ne znam zašto se Vijeće za elektroničke medije nije malo pozabavilo načinom na koji su privatne televizije dobile koncesije jer je u tim ugovorima sigurno stajalo da moraju imati javni sadržaj, među ostalim kulturu i obrazovanje, čega tamo nema. Mi smo s jedne strane privilegirani jer nemamo konkurenciju.

Privilegija ili odgovornost?

Čudim se da nisu ništa pokrenuli i da nisu shvatili da i kultura može biti komercijalna kao i sportski događaji ili 'Red Carpet', ako je prezentiraš na dobar način. Konkurencija je poticajna i tjera te na drugo mišljenje. To je kao i s portalima, svaki ima svoj pristup i međusobno se tjeraju na preispitivanje. U poziciji jedinog nema borbe. Odgovornost je velika jer je funkcija javne televizije da štiti javni interes i sve što se na tržištu gubi.

Neki dan ministarstva kulture i obrazovanja oštro su reagirala na najavu spajanja dviju kulturnih redakcija, one u sklopu informativnog programa i kulturne redakcije na HTV-u, a HTV to pravda racionalizacijom. Što mislite o tome?

Danas sam potegla to pitanje na televiziji jer me nazivaju novinari i pitaju o čemu se radi. Ta inicijativa je krenula s televizije, ali ne iz programa i programski ljudi nisu obaviješteni. Nadam se da će idućeg tjedna i nama to biti prezentirano. To nije samo stvar ukidanja redakcije unutar nekog programa. Nije ni toga jesmo li spremni skupa raditi, jer to jesmo.

Informativni program funkcionira kao dnevna novina, mi kao tjednik, drugi je način rada. Ali je problem produkcije i načina proizvodnje to što se treba riješiti na nivou kuće. Bilo je već pokušaja spajanja i pokazalo se da to nije operativno jednostavno jer se radi potpuno drugačije, drugačiji je princip. Ja imam teme koje nisu vezane uz dnevni događaj, informativni ima javljanja uživo, Branka Kamenski ima tjedni ritam i zadane planove.

Mi komuniciramo i izmjenjujemo materijale i to nije primarni problem ove televizije jer ima većih stvari kojima bismo se trebali baviti, od toga kako vratiti ugled televiziji, kako u prime time vratiti javni sadržaj, do toga kako ponovo zadobiti povjerenje gledatelja. To govorim iz iskustva ljudi koji mi to govore. Nije bitno kamo formalno spadamo. Da mi kažu da spadam pod zabavni program, nije važno.  Bitno je da emisija ide u dobrom terminu i da nas se pusti da radimo kako to želimo.