'Ova sezona (2012-2013) više nego ikada', kaže ravnateljica Comédie française Muriel Mayotte u svom uvodnom tekstu, 'namijenjena je najljepšoj bici, onoj srca i duha, koji izmiče ratovima… Nadolazeća sezona je dakle isto toliko uvjerenje koliko i angažman, namjera da se obrati najvećem mogućem broju na najvišoj razini svoje umjetnosti'.

Presudnu ulogu u ostvarenju te misije ima Comité de lecture, čiji odbor čine dijelom članovi Comédie française, a na čelu su mu ravnateljica Muriel Mayotte i predsjednik Laurent Muhleisen, savjetnik za književnost Comédie française. Oni određuju cjelokupan repertoar Comédie française koji se, uz glavnu Salle Richelieu, igra na više scena. Svako djelo mora proći čitanje i tek tada, nakon što svaki član procijeni novatorski karakter djela u formi, u izboru tema i književnoj vrijednosti, može biti na prijedlog ravnateljice upisano u repertoar.

Dio repertoara čini i ciklus čitanja u Studio-Théâtre, jednoj od scena Comédie française (koji se nalazi u susjedstvu matične zgrade Comédie française u Caroussel du Louvre), a koji čine pretežno suvremena djela stranih autora ili književnosti. Već samim uvrštavanjem ona spontano dijalogiziraju sa suvremenim francuskim tekstovima i aktualnim kazališnim trenutkom u svijetu.

U okviru Festivala Hrvatske u Francuskoj Croatie la voici hrvatska kazališna kultura predstavljena je Držićevim 'Dundom Marojem', 'Glembajevima' Miroslava Krleže i 'Monologom za majku Europu i njenu djecu' Ivane Sajko. Držić je logičan izbor za Comédie française i svojevrsni hommage njenoj molièreovskoj veličini i tradiciji, što je Muhleisen naglasio najavljujući kao uvod u predstavu hommage Marinu Držiću Radovana Ivšića, 'velikog hrvatskog pjesnika i velikog Zagrepčanina'.

Taj raspon od osebujne i rane hrvatske kristalizacije molièreovskog duha i vrijednosti sto godina prije Molièrea do suvremene angažirane diskusije Ivane Sajko o biti i trajnosti europskih tragedija danas, na pragu društvene i političke sudbine kojoj idemo u susret i za koju se borimo, a preko 'Glembajevih', osovinske točke modernog hrvatskog teatra s jakim pečatom srednjoeuropske tradicije i europskih sinteza – govori o istovremenoj univerzalnosti tema i snazi lokalnog umjetničkog izričaja.

To je i bila namjera Laurenta Muhleisena, koji je bio u Zagrebu prošle jeseni na showcaseu pripremljenom za francuske kazališne operatere, no koji je i prije bio upoznat sa suvremenim hrvatskim teatrom te se nada novoj suradnji. Muhleisen je vodio čitanje 'Gospode Glembajevih', koje je u finim naznakama scenske situacije i odnosa među likovima bila više nego uspješna sugestija veličine i tematske težine djela, ali i svevremenosti problema tog sadržaja i karakteristika te kazališne tematike i tradicije prisutne u svim velikim europskim književnostima.

Svježina i zrelost Držićevog teksta u izvedbi glumaca ansambla Comédie française inspirirala je i razigrala ekipu francuskih glumaca koje je vodio Nicolas Lormeau, a u monologu Ivane Sajko impresionirala je finim nijansiranjem teksta MarieSophie Ferdane pod vodstvom Nazima Boudjenaha