Samotni i ni po čemu poseban život jedne prosječne podstanarke srednjih godina, koja živi sama na četvrtom katu neke zgrade i zaljubljuje se u susjeda, kojeg sreće svakog jutra na stubištu, te počne izmišljati svoj odnos i vezu s njim tako da život u iluzijama i zavaravanju, koje graniči s ludilom, postane njezina svakodnevnica, oživjela je glumica Vesna Tominac Matačić u tragikomičnoj monodrami 'Susjed', koja je praizvedena u subotu navečer na komornoj sceni Studija Kazališta Exit u Gundulićevoj ulici.

Predstava je nastala prema istoimenom romanu hit autorice Marine Vujčić u koprodukciji Teatra Exit i Zagrebačkog glumačkog ateljea u režiji Janeza Vajavca, a publika je nakon praizvedbe glumicu ispratila toplim pljeskom odobravanja, očito pronašavši u temi mnoge dodirne točke i elemente prepoznavanja. Tome je zasigurno pridonijela i izvedba Vesne Tominac Matačić, dobitnice Nagrade hrvatskog glumišta za ulogu u komadu 'Tena' u izvedbi HNK Osijek, koju šira publika najbolje poznaje po liku negativke Karoline Novak u sapunici 'Zabranjena ljubav', a neki i po poetskoj monodrami 'Ja koja imam nevinije ruke' o životu Vesne Parun. Ona je vrlo emocionalno i predano, na posve ogoljenoj sceni, bez ikakvih rekvizita, interpretirala različite faze zaljubljenosti junakinje i njezine tzv. 'veze' sa susjedom, koja se odvija samo u njezinoj glavi i nema baš nikakvog uporišta u stvarnom životu. Iz njezine interpretacije bilo je jasno da je riječ o liku žene, koja je rob vlastite samoće, opsjene i suludih maštarija.

Marina Vujčić je urednica u HenaComu i objavila je nekoliko romana, od prvoga 'Tuđi život', preko 'Pitanja anatomije' i knjige drama 'Umri ženski' do najnovijeg 'Pedeset cigareta za Elenu', a za ovaj pitki i čitki roman 'Susjed' dobila je 2015. godine nagradu VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman. U obrazloženju VBZ-ove nagrade žiri je pohvalio šarolik registar žanrovskih obrazaca čije elemente autorica koristi i iznevjeruje – od chicklita bridgetjonesovskog tipa u kojem treba donijeti ženske novogodišnje odluke, preko socijalnog, ljubavnog i egzistencijalističkog romana, sve do romana enigme s natruhama horora, naglasivši da priča u svojoj pozadini sadrži težinu privatnih i kolektivnih ludila, koja ga odvaja od lakih književnih nota.

Svi ti elementi, od chiclita do psihološke drame, vidljivi su i u kazališnoj adaptaciji romana, a ponajviše psihološka i socijalna dimenzija te otužne i povremeno komične, te naoko srcedrapateljne priče o potrazi za ljubavlju i srodnom dušom. Naime, iza prve linije gdje dominiraju pričice o receptima i kuhanju, ili lamentiranje o horoskopskim znakovima, što su odlike chiclita i ljubića, sve do njezinog otrežnjenja i totalne preobrazbe te odluke da 'prekine' tu 'vezu' i krene novim smjerom, prokazuje se sve izraženiji problem osamljenosti, izgubljenosti i nevidljivosti ljudi u urbanim sredinama gdje oni zbog manjka inicijative i hrabrosti, ili stotinu drugih razloga, bježe u svijet fikcije i žive u iluzijama.

Najveća vrijednost predstave je u tome što je u javni prostor donijela temu, ispričanu na gorko duhovit način, o kojoj se do sada nije govorilo – igre koje naš um tijekom razdoblja pervertirane usamljenosti vodi s nama kako bi iluzije i iracionalne zaključke prikazao kao stvarnost.