U regionalnoj konkurenciji Zagreb Doxa našao se i kratkometražni film redatelja Ivana Ramljaka 'Kino otok', posvećen izgubljenoj kulturi kina u malim otočkim mjestima sredinom prošlog stoljeća. Povijest je ispričana kroz autentična svjedočenja onih koji su na različite načine participirali u kolektivnom iskustvu gledanja filmova u malim i skromnim, otočkim kinodvoranama u vrijeme prije nego što je televizor postao nova opsesija zajednice
Ivan Ramljak filmski je kritičar, redatelj i nezavisni kustos. Trenutačno uređuje program Kratkog utorka u kinu Tuškanac. Dosad je režirao pet kratkometražnih filmova, od toga četiri igrana s Markom Škobaljem i jedan dokumentarni. Njegova dosadašnja filmografija uključuje filmove: 'Baba Višnjina 38' (2008), 'Najpametnije naselje u državi' (2009), 'Oslobođenje u 26 slika' (2009), 'In Utero' (2011) i 'Trapula' (2013).
U kratkom razgovoru autor nam je objasnio motivaciju za snimanje ovog kratkometražnog poetskog dokumentarca snimljenog u produkciji kuće Restart.
'Prije nekoliko godina snimao sam jedan kratki igrani film i namjeravao ga prikazati u svim mjestima na Korčuli i tako sam slučajno saznao da je u mnogim malim mjestima na našim otocima postojale kinodvorane. Budući da sam filmofil i jako volim otoke, te su se dvije ljubavi spojile, ali sam se morao ograničiti na otoke, iako je film mogao biti posvećen i kulturi kina u ostalim malim mjestima bivše države.'
Ivan Ramljak
'Kino otok' zanimljiva je i vizualno dojmljivo stilizirana priča o kolektivnom iskustvu gledanja filmova u malim otočkim mjestima, u kojima je zbog izoliranosti otoka i povezanosti zajednice doživljaj gledanja pokretnih slika na platnu bio mnogo intenzivniji.
'Kino je za te ljude jedno vrijeme bilo jedini prozor u svijet, nije bilo televizije. Na filmu i u filmskim žurnalima su otočani mogli vidjeti kako se ljudi u svijetu oblače, što se u svijetu događa. Otoci imaju taj dodatni element odsječenosti, a i kino je samo za sebe otok, mjesto na kojem se na neki način izoliraš od svakodnevnog života', kaže Ramljak koji priznaje kako je najviše vremena i truda tijekom snimanja filma ispunilo istraživanje.
'Bio sam na tridesetak lokacija i razgovarao s četrdesetak sugovornika koji se sam snimao. Tražio sam one koji bi mogli pokriti više kutova i aspekata priče. Jedan je od likova projekcionist, drugi je pokretač kina, tu su i neki od gledatelja poput gospođa koje su nekoliko godina bile stalne gledateljice u otočkom kinu na Krku. Ti ljudi posjeduju veliko znanje o filmu, fasciniralo me kada su mi ove gospođe pričale o filmovima i glumcima, žanrovima za koje ja kao filmofil nikada u životu nisam do tada nisam čuo, one su bile prave filmofilke tog vremena', pripovijeda redatelj.
U 35 minuta koliko film traje uvršten je, priznaje Ramljak, tek manji dio snimljenog materijala.
'Ostala mi je ogromna količina audiointervjua u kojima ima različitih priča o privatnim kinima koja su odlično poslovala do Drugog svjetskog rata, pa su zatvorena i denacionalizirana, do nekih vrlo intimnih priča. Mogao sam snimiti tri ovakva filma; nadam se da će to na neki način izaći u obliku neke knjige, bloga, nekog transmedijskog projekta. U mom slučaju problem je vrijeme i novac, bavim se mnogim drugim stvarima', zaključuje.
„Kino otok“ na rasporedu Zagreb Doxa je još večeras s početkom u 18 sati, te u petak s početkom u 16 sati.
