'Bruto produkt u zagrebačkim tvornicama u pet godina porast će za 70 milijardi, no nije najvažnije što će biti nove i velike, što će više proizvoditi i biti ljepše od onih koje su građene prije rata, već to što će se u njima voditi računa o ljudima koji rade.' Ne, nije ovo još jedno predizborno obećanje, već samo mala igra pretvorbe iz perfekta u futur citata iz propagandnog filma o Zagrebu nastalog prije gotovo 60 godina. Zbog nekih ideja iz prošlosti, utkanih u naše snove o boljoj budućnosti, film je postao pravi hit na društvenim mrežama
U razdoblju od 1952. do 1957. godine, kako tvrdi narator filma 'Kamerom kroz Zagreb', bruto produkt narastao je za 70 milijardi i 'ove godine iznosi 147 milijardi dinara'.
U tih istih pet godina 17 milijardi dinara potrošeno je u stanogradnju, dovršeno je sedam tisuća novih komfornih stanova, od čega samo 1957. godine njih dvije tisuće.
'To nije mnogo ako znamo kako naglo raste priljev novih stanovnika. Pa ipak, time je riješen velik broj najkritičnijih stambenih problema. Ubrzani ritam građenja osjeća se u čitavom gradu. Trideset tisuća građana već se uselilo u nove stanove, ali još isto toliki broj porodica čeka da i na njih dođe red. Garanciju da će to biti uskoro predstavlja naša industrija, smještena daleko izvan grada, udaljena od stambenih zona. Tvornice u kojima radimo, o kojima čitamo i slušamo, ustvari su snažni stupovi grada', kaže se u ovom zanimljivom filmu.
Dokumentarni film o Zagrebu 50-ih godina prošlog stoljeća i strategiji njegova razvoja nastao je u produkciji Zagreb filma. Scenarij i režiju potpisuje Srećko Weygand (Lekenik, 17. 9. 1926. – Zagreb, 4. 9. 2014.), hrvatski filmski redatelj koji je režirao tridesetak namjensko-obrazovnih filmova. S diplomom jugoslavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Weygand se filmom počeo baviti početkom 1950-ih i radio sve do sredine 1960-ih kada počinje na Televiziji Zagreb režirati obrazovne emisije. Od zapaženijih filmskih ostvarenja, uglavnom za Zoru film i Zagreb film, ističu se kratkometražni film za djecu 'Priča o dječaku i kuriru' (1957.) i srednjometražni film za djecu 'Piko' (1959.), nagrađen na festivalu u Veneciji. U svom jedinom cjelovečernjem igranom filmu 'Igre na skelama' (1961.) bavi se problemima urbane mladeži.
