Što zbog samih dimenzija operne kuće, neprilagođene djelima esencijalno komornog ugođaja, što zbog svog uglavnom ziheraškog repertoara, njujorški Metropolitan rijetko na svom programu nudi barokne opere. Stoga je svakako utješno, u okviru rastućeg interesa za izvođenje i samo razumijevanje baroknih opera, što dvorana Lisinski u siječnju donosi dva uzastopna prijenosa baroknih naslova
Prvi, odgođeni prijenos relativno uhodanog naslova osamnaestostoljetnog repertoara, Handelove 'Rodelinde', zakazan je za 14. siječnja (originalni prijenos bio je početkom prosinca). Prevođena iskusnom plejadom pjevača, Renée Fleming, Stephanie Blythe i kontratenorom Andreasom Schollom, produkcija Stephena Woodswortha pod muzičkim vodstvom Harryja Bicketa datira iz 2004. godine. Kritika se pokazala relativno blagonaklonom prema repriznim izvedbama te je nanovo istaknula da je unatoč specifičnoj strukturi baroknih opera, koja u ovom slučaju broji čak 30 arija, od kojih su mnoge uzoriti primjer barokne estetike, režija pronašla uglavnom spretna rješenja.
Drugi naslov je 'Začarani otok' koji je najavljen kao svjetska premijera (uživo prijenos 21. siječnja), Radi se zapravo o pasticciu ulomaka iz najpoznatijih opernih naslova Handela, Vivaldija, Rameaua koje je potom Jeremy Sams objedinio novim libretom, temeljenim na motivima Shakespearovih djela 'Sna Ivanjske noći' i 'Oluje'. Sparivanja poznate glazbe s novim tekstom bila je uhodana praksa u 18. stoljeću, a uprava njujorške kuće vjerojatno tim hibridnim djelom nastoji svoju brojnu publiku polako familijarizirati s novim repertoarom. Lista najavljenih pjevača ulijeva povjerenje, Joyce Didonato, David Daniels i Placido Domingo, jednako kao i dirigent William Christie, jedan od pouzdanijih autoriteta za baroknu glazbu. Produkciju potpisuje dvojac McDermott/Crouch, koji stoji iza hvaljenog naslova Philippa Glassa 'Satyagraha' prikazanog ranije u sezoni, no nova suradnja nije im osigurala pretjeranu naklonost kritike koja je svoje oduševljenje uglavnom usmjerila prema pjevačkim snagama.
