U američkim književnim krugovima mnogi su i na svojoj koži osjetili koliko je teško dobiti pozitivnu kritiku od Michiko Kukatani, glavne literarne kritičarke New York Timesa. Za gospođu Kukatani nije važno piše li o djelu slavnog pisca ili potpunog anonimusa, je li riječ o Amerikancu ili nekome iz ostatka svijeta, jer je jedini standard do kojeg drži vlastito mišljenje, često izraženo na nemilosrdno direktan način. Zato i ne čudi dug popis pisaca kojima je Kukatani stala na žulj, pa i optužba da je New York Times drži u redakciji isključivo zbog njenog japanskog porijekla, da bi dokazao svoju multikulturalnost i raznolikost.

U svakom slučaju, kada Michiko Kukatani napiše pozitivnu kritiku, američka književna javnost itekako obrati pažnju, a jedna od sretnica koja je imala tu čast jest i mlada spisateljica Tea Obreht, čiji je roman 'The Tiger's Wife' Kukatani opisala kao 'jako ambiciozno i nevjerojatno hrabro napisano' djelo te 'roman bogate teksture'.

'Otac nikad nije bio dio slike', izjavila je Obreht u jednom intervjuu. Kao i mnoge multinacionalne obitelji, i Obrehtove je raspad Jugoslavije dočekao iznenađene i nespremne na život u ostacima nekad moćne države. Naime, djed Tee Obreht je bio Slovenac, inače ugledni avioinženjer, a baka muslimanka iz Bosne, pa su se 1992. svi zajedno preselili na Cipar. Nakon toga je uslijedio život u Egiptu, a u Kairu je mlada Tea pohađala školu na engleskom jeziku. Godine 1997. djed i baka su se vratili u svoj stan u Beogradu, dok su Tea i njena majka emigrirale u SAD, isprva u Atlantu, a onda u Palo Alto u Kaliforniji. Tea Obreht je diplomirala na University of Southern California te magistrirala na Cornellu, gdje je i započela pisati ono što će s vremenom prerasti u njen prvijenac 'The Tiger's Wife'.

Ipak, Obreht je počela pisati još kao djevojčica, kao što je otkrila u intervjuu za The New Yorker: 'Kada sam imala osam godina, napisala sam priču o kozi koja je imala samo jedan pasus teksta. Pisala sam na teškom i prastarom maminom laptopu, a glavni motiv je bio to što mi se jako sviđalo kako riječ 'koza' izgleda na bijelom papiru. No tada sam odlučila da želim pisati i ta čežnja nikada nije otišla.' Među najdraže autore Tea Obreht ubraja T.C. Boylea te nobelovce Toni Morrison i Gabriela Garciju Marqueza, a njegov magični realizam prisutan je djelomice i u 'The Tiger's Wife'.

Roman je nastao iz neuspješne kratke priče koju je Obreht započela 2007, a u kojoj su glavni likovi bili tigar, gluhonijemi cirkusant i dječak. 'Priča se ispostavila kao neuspjeh, ali sam iz nekog razloga željela ostati s tim likovima, pa je dječak postao djed naratorice, što je sve promijenilo', objasnila je Obreht za New York Times. A naratorica romana 'The Tiger's Wife' je mlada liječnica Natalija Stefanović koja živi s majkom, djedom i bakom u neimenovanom balkanskom gradu. Vrijeme radnje je početak 21. stoljeća, no razuđena priča romana, opterećena prošlostima mnogih likova, ne ostaje samo u tom vremenskom periodu.

Jedno od ključnih mjesta te priče jest i zoološki vrt koji je mlada Natalija često posjećivala s djedom, baš kao što je Tea Obreht činila to sa svojim djedom u Beogradu. Djedove priče su pak poticaj naratorici da obrati pažnju na čudesne narodne priče i bajke, urbane i ruralne legende koje čine dobar dio 'The Tiger's Wife'. Tu je i suočavanje sa strahotama ratova koji su nastali pri raspadu Jugoslavije, iako Obreht izbjegava navođenje pravih naziva gradova i raznih strana u konfliktu, pa su toponimi romana izmišljena mjesta poput sela Galina ili riječne luke Sarobor.

Uspjeh romana 'The Tiger's Wife' potpuno je iznenadio mladu Teu koja je potpisala ugovor s izdavačem Random House na temelju samo šezdeset stranica sirovog rukopisa. Roman je dovršila do kraja 2008, no onda je otišla u Beograd napisati tekst o suvremenim vampirskim legendama za časopis Harper's Magazine.

Tada je ponovno otkrila grad svojeg djetinjstva pa je još jednom preradila 'The Tiger's Wife', unijevši u tekst mnoge nove detalje. Konačni rezultat je izazvao oduševljenje na američkoj književnoj sceni, a The New Yorker ju je uvrstio među dvadeset pisaca ispod četrdeset godina starosti koji imaju svijetlu književnu budućnost. Uz to je objavio priču 'Blue Water Djinn', inspiriranu doživljajima Tee Obreht dok je živjela na obali Crvenog mora. Obreht trenutno radi na svom drugom romanu, a njena životna priča, kao i ona starijeg i poznatijeg kolege Aleksandra Hemona, pokazuje da su prostori bivše Jugoslavije u ratu izgubili i značajan dio generacije pisaca koji su spremni za veliku, svjetski relevantnu književnost.