Manguel je bio jedan od inozemnih gostiju 14. festivala europske kratke priče (FEKP) i ujedno prvi sugovornik istaknutog srpskog pisca Davida Albaharija u novom Booksinu programu književnih razgovora 'Piščev dnevnik', svojevrsnom produžetku istoimene kolumne koju Albahari piše za portal booksa.hr.

Pisac, prevoditelj, urednik, autor niza knjiga, Manguel je i veliki bibliofil - vlasnik je najveće i najintrigantnije privatne biblioteke koja broji više od 40 tisuća naslova, a o kojoj piše u svojoj knjizi 'Biblioteka noću' (2006.). No, Manguel je iznad svega pasionirani čitatelj.

'Osjećam knjižnicu kao autobiografiju – u njoj su knjige koje sam čitao u određenim životnim razdobljima, knjige koje su me promijenile, koje mi ulijevaju osjećaj identiteta', kazao je pisac u prepunom klubu u kojemu se za susret s njime tražio stolac više.

Istaknuo je kako ne vjeruje u nacionalnosti, nacionalni identitet nametnut slučajem rođenja, države definirane političkim granicama koje su invencija birokrata.

'Možda postoje mjesta koja dijele zajedničku maštu, kakva dosad nitko nije definirao, mjesta poput 'romantične Europe' ili 'avanturističke Amerike' ili 'filozofske arapske zemlje'. No, kad bih morao odabrati identitet za sebe, mislim da bih želio da to bude identitet definiran mojim čitanjem', pojasnio je.

U razgovoru s Albaharijem otkrio je kako zapravo ne zna točan broj svojih knjiga. Trenutno tim knjižničara radi na izradi kataloga, pa će do kraja godine sve njegove knjige biti katalogizirane i prebrojane, kazao je.

'Knjige su posvuda – u kuhinji, kupaonici, množe se kao zečevi i postupno me istiskuju iz jedne po jedne prostorije', rekao je. Tako se, primjerice, soba za goste zove 'Soba ubojstava' jer tamo drži sve detektivske i krimi romane, 'no gosti se unatoč tome uvijek bude svježi i odmorni'. 'Moja je biblioteka vrlo eklektična, ona je kao neka bolnica za siročad: praktički svaku knjigu koja mi se nađe na putu prihvaćam i apsolutno svaku sam osobno otvorio i pregledao', kazao je.

Pritom nije osobito izbirljiv – među njima je puno i onih knjiga koje nemaju osobitu literarnu vrijednost. 'U konačnici, čovjek nikad ne zna kad bi mu mogla zatrebati loša knjiga', kazao je. Jednu je jedinu knjigu ipak izbacio: bio je to 'American Psycho' Breta Eastona Ellisa iz 1991.

'Osjećao sam se inficiran tom knjigom; piščev užitak u opisivanju brutalnosti nad ženama toliko me užasnuo da sam tu knjigu bacio doslovce u smeće', pojasnio je Manguel, kojemu to nije prvi susret s hrvatskom publikom, gdje je već gostovao 2009., kada je sudjelovao u Sajmu knjiga u Puli.

Vjerovati u moć knjige

Argentinski pisac rođen u Buenos Airesu, Manguel je rano djetinjstvo proveo u Tel Avivu, a živio je i u Italiji, Francuskoj, na Tahitiju, Kanadi i drugdje. Poznat je po tome što je kao srednjoškolac čitao slijepom Jorgeu Luisu Borgesu, o čemu je napisao i knjigu 'S Borgesom' (2004.), koja je prevedena i na hrvatski u izdanju nakladnika Prometej.

Kasnije je i sam postao poznati pisac, a možda je najpoznatiji kao autor knjige 'Povijest čitanja' (1996.), također dostupne u hrvatskom prijevodu u nakladi Prometeja, u kojoj se bavi poviješću knjige i bogatim svijetom koji se krije iza na prvi pogled jednostavnog odnosa što ga stvaraju knjiga i čitatelj.

Uredio je i niz književnih antologija raznih tema i žanrova, od erotskih priča, do onih gay tematike, žanra fantastike i tzv. mistery tema.

Otkrio je da piše uglavnom na engleskom – odgojila ga je češka guvernanta kojoj je njemački bio materinji jezik a koja je s njime govorila isključivo engleski. Španjolski je naučio tek kasnije. 'Kada sam odlučio početi pisati, engleski mi je bio prirodni odabir, jezik na kojemu sam najlakše izražavao svoje misli', pojasnio je. Kasnije je ipak napisao dva romana na španjolskom.

Pisac goleme erudicije i poznavanja knjiga i povijesti čitanja, Manguel je u razgovoru s Albaharijem pokazao i da je vrlo duhovit čovjek, prepričavši niz anegdota iz svojeg privatnog života, koje su publiku nasmijale i zabavile.

Hrvatskim je čitateljima poručio kako nikad ne smiju prestati vjerovati u to da negdje postoji još neka knjiga stvorena za svakoga ponaosob, knjiga koja u sebi sadrži 'posebnu moć ispunjenja, prepoznavanja'.

U njima je moguće naći utjehu, utočište od dnevnih briga, kazao je. 'No, ne može se prisiliti knjigu da tako djeluje na nas. To ovisi isključivo o nama samima, o tome koliko smo spremni tražiti pravi tekst, prave riječi', istaknuo je.

Manguelovo je gostovanje dio programa 14. festivala europske kratke priče (FEKP), koji okuplja u Zagrebu i Rijeci od 31. svibnja do 5. lipnja 32 istaknuta imena suvremenih domaćih, europskih i svjetskih kratkopričaša.

Gostovanje je ostvareno u sklopu projekta 'Prošireni estetički odgoj', koji je dio programa Kreativna Europa Europske komisije a provode ga Multimedijalni institut i Udruga Kulturtreger iz Zagreba, Kuda.org iz Novog Sada, Berliner Gazette iz Berlina, te Kontrapunkt iz Skopja.

Pisac je boravak u Zagrebu nastavio u četvrtak, 4. lipnja, predavanjem u Galeriji Nova pod nazivom 'Kraj knjige', u kojemu je govorio o budućnosti biblioteka u digitalnom dobu te pitanju kraja - ili opstanka - tiskanih knjiga.

U petak 5. lipnja, Manguel će u zagrebačkom VIP clubu zajedno s argentinskim kolegom Leopoldom Brizuelom sudjelovati u još jednom susretu s publikom u sklopu FEKP-a, gdje će tema biti 'Argentinska književnost: Rječnik ne-toliko-imaginarnih mjesta'.