SKALPEL MILOŠA VASIĆA

Ni Kosovo, ni Europa

03.12.2011 u 08:00

Bionic
Reading

U petak je gospođa Merkel lijepo rekla ono čega su se u Srbiji svi plašili i slutili: nema kandidature za EU dok ne sredite odnose s Kosovom. Merkelica je pritom podsjetila Srbiju da ima svoj dio odgovornosti za ranjavanje iz vatrenog oružja njemačkih vojnika na Kosovu. Istini za volju, teško je razumjeti kako će Srbija u Europu na čije vojnike se puca dok su u mirovnoj misiji u toj istoj teoretski Srbiji...

Drugim riječima, Europi je više dosta tih jeftinih šibicarskih štosova koje srbijanska vlast izvodi još od 2000. godine. Ovamo se vade na 'narod' i njegovu, biva, 'volju', pa na Ustav; onamo viču da Europa alternative nema i guraju se tamo. Čak je i Boris Tadić, El Presidente, naslutio prije par dana da to neće dobro svršiti, kad je promrsio nešto nalik da ne treba biti pretjerano optimističan glede te kandidature. Blef je, dakle, pročitan i to je javno priopćeno ne baš nježnim riječima. Dapače, Merkelica je bila bijesna i rekla im je očevidnu istinu, što je u diplomaciji rijetkost. Malo im je njihovih vlastitih europskih muka i problema, samo im još srbijanski palanački političari nedostaju...

Cijela ta kosovska situacija kobno i neizbježno sliči na Miloševićevu i Martićevu 'balvan revoluciju' iz 1989/1991. Ne treba se, međutim, suviše držati te analogije, koliko god ona bila taktički točna. Povijest se ne ponavlja, ni kao farsa. Osnovna politička greška (Da greška... Katastrofa!) Demokratske stranke bila je podrška onom nesretnom Ustavu iz 2006. koji je na jedvice izglasan; trajalo je to dva dana. Gnjili kompromiseri kakvi su već, Tadićevi su demokrati pristali na famoznu preambulu Ustava u kojoj piše da je Kosovo zauvijek dio Srbije, nedostaje još samo ona Lazareva kletva. Tako su se zafarbali u ćošak kao Paja (Paško) Patak, a ta se farba dugo osušiti neće. Evo, molim, oporba već piše kaznene prijave protiv srbijanskog pregovarača u Bruxellesu Borka Stefanovića, jer da je 'izdao narod i prekršio Ustav' tako što je 'implicite priznao Kosovo' nekim tehničkim nagodbama s Prištinom. Zaklonjeni iza svojega balvana od preambule, nacionalisti i eurofobi sada nesmetano pucaju na sve što se miče. Čak je i Ivica Dačić, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova, sebi priuštio kritiziranje Tadića jer je izjavio da Srbija neće ratovati za Kosovo. Kaže Dačić da je to poticaj Hašimu Tačiju. Kao da Tači ne zna – kao i svi mi – da Srbija niti može, niti hoće ratovati više nikad.

Tadićev poziv Srbima da napuste barikade došao je prekasno
Beogradski balvani

Borisu Tadiću ova Merkeličina bijesna izjava nimalo ne prija, ali si je za to sam kriv. Igrao se i Tadić ohrabrivanja Srba da se drže barikada i balvana. Tek se prije dva dana avizao i počeo ih je moliti da se povuku, ali je bilo prekasno. Srbima sa sjevera Kosova sada rukovode Tadićevi protivnici i oni nameću dinamiku i inicijativu u toj krizi. Ne sumnjam da će 9. prosinca, kad se Merkeličine riječi pretvore u službenu politiku EU, među Srbima iza barikada biti slavlja i pucnjave od sreće. Samo da ne pogode još kojega Nijemca iz KFOR-a... Nacionalistička desnica uspjela je: nema te Tadićeve Europe na kojoj je zasnivao cijelu svoju politiku, a izbori se bliže. Lijepo su mu govorili da uljudi te Srbe sa sjevera, da ih preuzme od radikala i ostalih desničara, da nešto poduzme, pa i drastično, radi smirivanja krize. Nije učinio ništa i prav mu budi. Sada je izvukao duplo golo. Igrao je 'tropa', kao u ajncu. A mogao je to srediti na vrijeme; lijepo su ga molili. Sada su mu preostale samo jadne i potrošene izlike. Mrze nas Nijemci, jer smo ih pobijedili u dva svjetska rata itd.

Može se otprilike predvidjeti daljnji razvoj. Kad se trijumfalizam oporbe smiri u prosincu, krenut će se u protuofenzivu. Na terenu će biti eskalacije sukoba s KFOR-om, novih balvana i pucnjava. U Beogradu će se na sva usta objašnjavati kako je Tadićeva politika bila promašena, dapače 'izdajnička', a svakako neuspjela, što je po sebi razvidno. Crkva već propovijeda da Europa 'ima alternativu', slavenska i pravoslavna braća Rusi smješkaju se u brk, mada službouljudno odbijaju blesavu molbu kosovskih Srba da im daju rusko državljanstvo. Tako će se krizom na Kosovu i dalje upravljati iz oporbe, nesmetano i s punom inicijativom i kontrolom. KFOR će sklanjati balvane i barikade, a Srbi će postavljati nove; bit će tu buldožera, suzavca, kamenja, gumenih metaka i pucnjave, bez brige. I sve tako do svibanjskih parlamentarnih izbora. Na štetu Demokratske stranke, kako god pogledamo. A u predizbornoj kampanji tek će se čuti što treba. Gdje vam je ta Europa, sve ste ponudili, a što ste dobili, Kosovo ste htjeli prodat,; eto vam sad vaše politike. Koalicijski partneri, prije svega Dačićeva Socijalistička partija Srbije, već oštre krivi nož; valjat će im za zabiti u nečija leđa.

Jedini tračak svjetla u toj tužnoj priči od petka bio je Jelko Kacin. On je izrazio umjereni optimizam, jer da ima tu još pregovora i nagodbi, pak ne treba gubiti nadu, veli on. Možda, mada još ne izgleda tako. Merkelica je rekla svoje pred Bundestagom. S time se nije šaliti.