U vrijeme kad je pisao svoju prvu knjigu 'Ja, paparazzo' Jadran Lazić, baš kao nitko drugi, nije mogao ni sanjati da će koje desetljeće kasnije svijetom hodati tri do četiri milijarde raznoraznih paparazza, i pravih i samozvanih. U vrijeme kad je pisao drugu knjigu 'Reporter', ni on niti itko od nas nije ni u snu mogao zamisliti da će samo koje desetljeće potom na svijetu biti četiri do pet milijardi kojekakvih 'reportera' i 'fotografa', i pravih i samozvanih. No, dok su oni čekali da ih sustigne sve brže galopirajuća tehnologija i pomogne im, Jadran je – fotografirao.

Bilježio je svjetlom trenutke i ljude: trenutke koje je samo on uspijevao uhvatiti i ljude do kojih nitko drugi nije znao kako doći. Da bi dobio u kadar ono što želi, Jadran je u to doba morao, osim 'gole' fotografske vještine, razvijati i sposobnost uvjeravanja, i odavno stečeni šarm, i strpljenje – kako vlastito, tako i većine onih koji bi mu se našli ispred objektiva.

A tu je bilo svega i svačega: od glumačkih, glazbenih i sportskih zvijezda, do planetarno najvažnijih političara. Na razmeđi dvaju stoljeća i milenija, na poprištu sudara dviju globalnih epoha Jadran se u ovih pedeset godina formirao, razvio i održao kao majstorski lutkar predstave zvane – život.

Tako je u novoj fotomonografiji Jadrana Lazića napisao poznati fotograf i poduzetnik s adresom u Milanu Čedomir Komljenović, u inozemstvu poznat kao Monty Shadow.

Pedeset godina rada

Dva toma fotomonografije Jadrana Lazića doista su antologijski izdavački pothvat rijetko viđen u nas, pogotovo kad je riječ o fotografiji. Monografija obuhvaća opus nastao u pedeset godina intenzivnog, dinamičnog, kreativnog i upornog rada na terenu i fotografiranja ljudi čiji su životi i rad poprimili masovnu popularnost.

Jadran Lazić, kako to piše povjesničarka umjetnosti Branka Hlevnjak, 'sudjelovao je u oblikovanju kolektivne memorije zapadnih zemalja i njegovih masmedijskih interesa za praćenjem društvenih tokova', čime je ova fotomonografija 'pregled poslijeratne povijesti 20. stoljeća do naših dana'.

Rođen je u Splitu 1952., gdje je već kao srednjoškolac počeo raditi gradski fotoreporter, a potom kao fotograf tadašnjih estradnih, glumačkih i sportskih zvijezda. Potom se uputio u Pariz, u potpunu neizvjesnost, ali je vrlo brzo uspio osigurati angažman u uglednoj agenciji Sipa Press. Od paparazza, Lazić je vrlo brzo prerastao u profesionalnog fotografa kojem su svi rado pozirali i koji je pratio brojna važna događanja. Njegove fotografije objavljivali su elitni magazini poput Timea, Newsweeka, Paris Matcha, Helloa, Gale, Sterna, Peoplea ili Stylea.

Čak dva puta osvojio je Newsweekovu titulu „Fotografije godine“, san svakog fotografa (fotografije Brežnjeva na odru i vođe fronte za oslobođenje Palestine Abu Abbasa, otmičara talijanskog putničkog broda Achille Lauro, za kim su uzalud tragali brojni fotoreporteri i tajni agenti, a kojeg je Lazić snimio u ležernoj pozi za njegova kratkog boravka 1985. u Beogradu).

Tijekom 80-ih postao je fotografski izvjestitelj s ratišta Irana i Iraka, a potom se uputio u Hollywood i usmjerio svoj foto aparat na filmske zvijezde. Tada je s više od 300 naslovnica magazina potvrdio naziv jednog od najboljih svjetskih celebrity fotografa, fotografijama Marlona Branda, Faye Dunaway, Roberta De Nira, Richarda Gerea, Jodie Foster, Johnnyja Deppa i brojnih drugih.

Još i prije negoli je 1982. objavljena spomenuta knjiga 'Ja, paparazzo', Jadran Lazić već je bio ne samo splitska „faca“, već i jugoslavenska fotografska zvijezda. U Splitu su ga svi znali kao uvijek nasmijanog čupavca koji stalno nekamo odlazi i vraća se, nikada bez fotoaparata.

'Već je prva knjiga bila veliki uspjeh i doživjela je više izdanja. Prodala se u deset tisuća komada, pa je dvije godine poslije objavljeno i drugo izdanje u pet tisuća primjeraka koje se isto tako odmah prodalo, a sve me dovelo na sve moguće domaće televizije i u magazine. Zanimljivo je da sam tu knjigu napisao na straži, za služenja vojnog roka', prisjeća se u razgovoru iz svoga doma u Los Angelesu Lazić.

Profesija reporter

Drugu fazu svoje karijere, obilježenu poslom reportera, Lazić je zaključio 1985., izdavanjem knjige “Reporter”, koja se također prodala u deset tisuća komada.

U to vrijeme radio je za parišku agenciju SIPA Press i živio boemskim životom. Brzo je uvidio da treba nešto promijeniti.

'Moj šef iz SIPA agencije nagovarao me da prijeđem u Hollywood, što mi se učinilo kao dobra prilika i tamo sam 1987. započeo novu profesionalnu i životnu etapu. Vrlo brzo snimao sam velike holivudske zvijezde u idealnim studijskim uvjetima i krenuo stvarati opus koji se pokazao kao kruna moje karijere', objašnjava Lazić.

Danas Jadran Lazić živi pola godine u Los Angelesu, a pola u svojoj kući u hvarskoj Zavali. Premda fotografska aktivnost Jadrana Lazića nije prestala (štoviše, vlasnik je vlastite fotografske agencije u Los Angelesu gdje živi od 1987.), ova fotomonografija ujedno je i svojevrsna autobiografija.

Kako ističe izdavač Silvije Hraste, radi se o izdanju od dva sveska, tiskanome u tisuću primjeraka, od čega je 750 na hrvatskome, a 250 na engleskome. Uz to imamo i luksuznu ediciju, gdje uz knjigu kupac može birati i jednu od deset Jadranovih best of fotografija, potpisanih i numeriranih. Cijena monografije je 2000 kn za standardno i 4000 za luksuzno izdanje, čime kniga potaje bibliofilski izazov i privilegij.

Tako su se u jednom antologijskom izdanju okupili Lazićevi portreti filmskih, glazbenih, sportskih, umjetničkih i drugih zvijezda koje su obilježile drugu polovicu prošlog stoljeća. Tu su Jack Nicholson, Marlon Brando, Robert De Niro, Elizabeth Taylor, Sean Penn, Mila Jovovich, Jean-Claude Van Damme, David Bowie, Sean Connery, Faye Dunaway, Jodie Foster, Bianca Jagger, Jimmy Carter, Chuck Norris, Shanon Doherty, Brigitte Bardot, Sofia Loren, Richard Gere...

'Jadran je poruka i mlađoj generaciji, kako se talentom, sustavnim radom i upornošću, uz malo sreće, može napraviti značajan rezultat. I to još u doba kad je bilo teže putovati, kad smo bili u jednom drugom političkom sustavu. Tu je već imao sve, ali nije mu bio dovoljan ni Split, ni Hrvatska niti Jugoslavija. Imao je poriv ići dalje, zato je to priča i o uspjehu našeg čovjeka', zaključuje Silvije Hraste.