KOREOGRAFKINJa TIHANa STRMEČKI o NAJVAŽNIJOJ ULICI AMERIČKOG TEATRA

Ako ste spremni na čekanje i pustolovinu, i najskuplje brodvejske mjuzikle možete pogledati za sitni novac

26.07.2022 u 07:45

Bionic
Reading

New York je nekima ipak draža turistička destinacija od brčkanja na Jadranu, pogotovo zaljubljenicima u kazalište, koji na Broadwayu mogu okusiti ponajbolja scenska ostvarenja, nerijetko uživo gledajući velika glumačka imena na pozornici.

Brodvejska 'groznica' nije zaobišla ni Tihanu Strmečki, koreografkinju i redateljicu koju naša publika poznaje iz brojnih glazbeno-scenskih projekata, a jedan od najrecentnijih je nagrađivani mjuzikl 'Poljubi me, Kato' u HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci, za kojeg su mnogi kritičari zaključili da se u njemu itekako osjeti dašak Broadwaya u Hrvatskoj.

'New York je najposebniji grad na svijetu upravo zbog raznolikosti kojom obiluje. Kultura je bogata, ponuda kazališnih predstava i edukacija za poželjeti! Ljudi su otvoreni i komunikativni te cijene svaku priliku koja im se pruži. Ne samo da sam svake godine tamo naučila nevjerojatne stvari o kazališnoj i plesnoj umjetnosti, nego i o životu, poštivanju i cijenjenju različitosti, postavljanju zdravih granica, davanju i traženju pomoći. Upoznala sam prekrasne ljude koji su mi ukazali na sva čudesna mjesta u svijetu koja želim posjetiti, ali isto tako i na bogatstvo i velike vrijednosti i ljepote koje imamo u Hrvatskoj', kaže Strmečki za Jet Set.

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: HNK Ivana pl. Zajca

Nakon dugogodišnje edukacije kod renomiranih plesnih pedagoga u Hrvatskoj te nebrojenih intenzivnih radionica i plesnih satova kod vrsnih pedagoga u Londonu, Barceloni, Amsterdamu i Parizu, jedini smisleni sljedeći edukacijski korak za nju bio je, kako kaže, upravo središte znanja i izvrsnosti - New York City. Prije više od deset godina prvi je put okusila navalu adrenalina, entuzijazma i osjećaj smisla koji joj pružaju intenzivne edukacije u različitim kazališnim kategorijama u New Yorku i od tada svake godine 'ovisnički' provodi više od mjesec dana živeći tamo, upijajući znanje, inspiraciju i energiju stručnjaka koji su usput i divni predavači.

'Za razliku od Los Angelesa, u kojem sam osjetila puno veći fokus na forsiranju konkurentnosti i samim time manje međusobnog dijeljenja, NYC za mene predstavlja golemu životno-kazališno-plesnu školu u kojoj su edukatori orijentirani na moj umjetnički rast i dijele sa mnom znanje s istom strasti kojom ja prenosim svoje znanje u mom plesnom klubu JazzElle', ističe Strmečki.

No osim edukacije koja je dostupna u New Yorku, a za umjetničke duše ponuda je 'rajska', ono što nitko ne može zaobići upravo su spektakli na Broadwayu. Ulaznice se znaju popeti na nekoliko stotina dolara (u iznimnim slučajevima cijene su se mjerile i u tisućama dolara, npr. za megapopularni mjuzikl 'Hamilton'), što je nerijetko skupo i za tamošnju publiku, a kamoli za posjetitelje iz Hrvatske, koja se baš i ne može podičiti visokim ekonomskim standardom, čak i ako se karte kupuju po velikim popustima na šalterima TKTS na Times Squareu. Stoga je Strmečki podijelila nekoliko savjeta koji bi prosječnom hrvatskom posjetitelju na Broadwayu mogli uštedjeti velik novac, a opet omogućiti da vidi najbolje od najboljeg.

'Svatko tko me poznaje zna i da sam prošla sve moguće načine dolaska do karata za predstave na Broadwayu. Uvijek preporučujem da se karte kupe izravno u kazalištu ili na webu kazališta u kojem predstava igra, i to dovoljno rano. Ako to nije opcija, jeftinije karte se mogu naći preko raznih digitalnih lutrija na dan predstave', savjetuje Strmečki.

Lutrije su, naime, dio tamošnjeg folklora pa i promocije predstava, a omoguće sretnicima, među kojima je nekoliko puta bila i Strmečki, da osvoje svoja mjesta na nekim od skupih predstava po zaista simboličnim cijenama od 15 do 20 dolara. Iako su lutrije prije bile uživo ispred kazališta, razvojem online svijeta i one su se premjestile u digitalnu sferu. Pogotovo je tu 'pomogla' zabrana održavanja lutrija uživo za mjuzikl 'Hamilton', jer se iz dana u dan okupljalo toliko ljudi da bi satima zaustavili promet, pa gradskim vlastima nije ostalo ništa drugo nego da za taj mjuzikl 'zapovjede' premještanje lutrija s ulice u virtualni svijet. No, postoje i druge opcije osim lutrija.

'Za entuzijaste slične meni, postoji opcija standing room karata, a to su određena mjesta u kazalištu gdje se predstava gleda stojeći. Za njih se ulaznice prodaju na dan predstave u jako malom broju. Potrebno je doći pred kazalište već oko pet ili šest sati ujutro, nadati se da ste među prvih desetak koji čekaju i onda dočekati otvaranje blagajne, da biste po cijeni od 30 dolara kupili stajaće karte. Nikad se ne zna koliko točno karata imaju, otprilike ih je 15 do 20 i smije se kupiti najviše dvije po osobi. Koji put je to jedini način da se, bez planiranja mjesecima unaprijed i bez stotina dolara, spontano i jeftino pogledaju najpopularnije predstave poput Hamiltona ili svojedobno The Book of Mormon', objašnjava naša dobra poznavateljica Broadwaya.

Kako kaže, njen je osobni rekord bio dolazak pred kazalište u 5 sati ujutro, čekanje u redu do 19 sati navečer kada se blagajna otvarala, da bi sve to završilo katastrofalnom spoznajom kako je prva koja je ostala bez karata, odnosno zadnje su otišle upravo njoj pred nosom. Naravno da je sutradan ponovo stala u red i - dočekala kartu, a uz to u redu čekanja stekla doživotne prijatelje s kojima je i danas u kontaktu. Bilo je to za mjuzikl 'Hedwig and the Angry Inch', u kojem je naslovnu ulogu tumačio popularni i svestrani Neil Patrick Harris. Da bi ova 'pobjeda' bila slađa, Strmečki je ovu uspomenu obogatila i susretom s poznatim glumcem, kojeg je s grupicom neumornih zaljubljenika u mjuzikle dočekala na backstage ulazu, a sa sobom je ponijela i kratki razgovor s glumcem te nezaboravni zagrljaj.

'Svaki je moj boravak u NYC nezaboravna avantura! Obično tamo svaki drugi dan pogledam neku od predstava koje se nude u 45 brodvejskih kazališta, bilo mjuzikala, bilo dramskih predstava. Ponekad odgledam čak i dvije dnevno. U većini su glavne uloge poznate zvijezde, koje većina nas zna tek s malih ekrana ili velikih blockbustera. Mnoge sam slavne ličnosti tako upoznala i dokazala si da uz veličanstvenost najčešće ide jednostavnost, pristojnost i poniznost kao dokaz ogromnog rada, truda i posvećenosti vlastitim vještinama da bi se dosegle takve visine kvalitete. Drugo divno sjećanje mi je obilazak brodvejskog kazališta, backstagea i scene, u koje me uvela prijateljica koja je tamo izvodila mjuzikl. Nakon što sam bila u svim kazalištima kao gledateljica, bio je zaista ushit stajati na toj sceni i baciti pogled na sva ta sjedala', ne skriva naša umjetnica koja, iako i sama redovno stoji na velikim pozornicama i radi na velikim djelima, osjeti iskreno i veliko uzbuđenje svaki put kad može okusiti čaroliju Broadwaya.

Nakon predstava dobila je i brojne autograme od njoj najdražih mjuzikl izvođača, poput Sutton Foster, Audree McDonald, Christiana Borlea, Patti Lupone, Idine Menzel i brojnih drugih. A najuzbudljivije je, kako kaže, bilo jedne zime kada se do kazališta u kojem je igrao 'The Lion King' probijala pješice kroz snježnu oluju kako bi stigla na vrijeme na izvedbu, iako je predstavu gledala više od 10 puta. Sav promet je zbog mećave stao, ali njena energija nije. Trajanje probijanja, prava sitnica - 6 sati. Kako kaže – vrijedilo je!

'New York je prepun različitih ljudi koji ganjaju svoje snove i na svakom se koraku mogu čuti zanimljive životne priče, osjetiti kulturološke razlike i upoznati nevjerojatni ljudi. Isto je tako lako na cesti vidjeti slavne ličnosti kako šeću pse, jedu sladoled ili joggiraju. Vidjela sam Cate Blanchett, Jesse Tyler Fergusona, Jima Parsonsa, Daniela Radcliffa, i dječje se razveselila! A daleko je najzanimljivije voziti se metroom u kojem se svakodnevno voze ljudi u najluđim kostimima i stilskim izričajima, pravi reality show!', prepričava Strmečki doživljaje iz ovog grada najbogatije kulturne ponude.

Za kraj ističe da sve što joj New York pruži redovno pokušava prenijeti na svoj kazališni rad, ali i na polaznike njenih plesnih satova i kazališnih radionica u klubu JazzElle. Unutar mogućnosti stvara oko sebe, kako kaže, mini-Broadway, baš onako kako su je učili veliki redatelji i koreografi iz New Yorka.