‘UŽASNA ZVIJER’

Svi se pitaju zašto Marija Gorica na grbu ima slona, istražili smo u čemu je stvar

24.07.2019 u 11:47

Bionic
Reading

Stanovnicima Marije Gorice, općine na sjeverozapadnom dijelu Hrvatske koja je ujedno i dio Zagrebačke županije, izgled službenog grba nije neka nepoznanica, no kada na ovo područje zakorači netko tko nije iz ovog kraja, upitnici se samo gomilaju

Pitoreskna općina Marija Gorica nalazi se na sjeverozapadnom dijelu Hrvatske i sastavni je dio Zagrebačke županije. Pretežno je brdovita, a manji nizinski predio općine sa zapadne strane izlazi na rijeku Sutlu, koja ujedno označava graničnu liniju između Hrvatske i Slovenije. Na jugoistočnoj strani općina graniči s općinom Brdovec, sjeveroistočno s općinom Pušća, a sjeverno s općinom Dubravica.

E sad, kad smo razjasnili lokaciju, mnogi to ne znaju, no službeni grb općine Marija Gorica između ostalog sadrži ilustraciju slona, odnosno praslona, da budemo precizni.

Na prvi pogled grb pa i zastava općine doista sadrže ilustraciju ‘slona’, no kada malo bolje pogledamo radi se o slonu sa zakrivljenim kljovama prema dolje, što današnji slonovi nemaju.

Radi se o praslonu, točnije vrsti surlaša iz kojih je između ostalog nastao današnji slon, a koji u službenoj literaturi nosi naziv Deinotherium.

Deinotherium (‘užasna zvijer’ od grč. δεινός, deinós - ‘užasno’ i θηρίον, theríon - ‘zvijer’) bio je veliki prapovijesni srodnik današnjih slonova koji se pojavio sredinom miocena i izumro tijekom ranog pleistocena. Tijekom tog vremena vrlo se malo promijenio. Za života je vjerojatno sličio na današnje slonove, osim što mu je surla bila kraća, a na donjoj čeljusti je imao kljove koje su se krivile prema dolje.

Prema navodima stranice Turističke zajednice savsko sutlanske doline i brigi prvo otkriće praslona Dinotherium u Hrvatskoj zbilo se baš u Mariji Gorici. Tu su još početkom 20. stoljeća u nazočnosti kapelana G. Habeka i učitelja J. Župana pronađeni fosilni ostaci te divovske ‘pretpotopne’ životinje. Po pisanju znamenitog hrvatskog paleontologa Dragutina Gorjanović-Krambergera (Gorjanović-Kramberger, 1912), Habek je poklonio jedan veliki zub, gornji kutnjak, Narodnom geološko-paleontološkom muzeju u Zagrebu, dok je ostale zube otkupilo ravnateljstvo tog muzeja. Sve u svemu, nađeno je onda šest zubi, i to tri iz gornje čeljusti, a toliko isto iz donje.

Usto, na istom mjestu pronašlo se još nekoliko neodredivih kosti i zub donje čeljusti nekog Rhinocerosa, nosoroga. Sve to bijaše nađeno otprilike 330 metara k jugozapadu od crkve Marije Gorice, lijevo od puta što vodi prema Sv. Križu, na zemljištu Neže Kocijanove. To nalazište, po naknadno objavljenom sudu profesora Gorjanović-Krambergera, bilo je u svijetlo-žućkastim mekim laporima u neposrednoj blizini morskog miocenskog litavca, stijene što se bila nataložila uz obale Panonskoga mora.

Dinotherium se tu vjerojatno zatekao u ispaši bujnih pašnjaka, u možda pliocenskom krajoliku velikih jezera i močvara što su tu prevladavale pred pet-šest ili više milijuna godina.

Već je profesor Gorjanović-Kramberger u svojoj monografiji ‘Fosilni proboscidi Hrvatske i Slavonije’, objavljenoj u Zagrebu još 1912. godine, ustvrdio da marija-gorički nalaz predstavlja veliku znanstvenu važnost koji nam dobro oslikava taj krajolik pred milijune godina.

Dakle, slon na grbu Marije Gorice je u stvari praslon te se nadamo da smo našem čitatelju razriješili sve slonovske nedoumice.