Mnogi misle da postoji velika tajna u vezi ženskog zajedničkog odlaska na zahod. Jedni misle kako se radi o bizarnoj tradiciji ili nekoj vrsti rituala. Drugi misle kako nešto tako koordinirano mora imati neki dublji plan ili barem dobru priču koja cijelu stvar objašnjava.

Jedno je sigurno, za muškarce - kojima je ulazak kroz vrata ženskog WC-a zabranjen – obična svakodnevna stvar pretvorila se u misterij vrijedan dobrog romana koji u njihovoj mašti uključuje elemente erotike i znanstvene fantastike.

Naravno, objašnjenje za ženski zajednički odlazak na zahod uglavnom je puno jednostavniji i svakako uključuje znatno manje erotskih elemenata.

Većinu vremena žene jednostavno čekaju da se pojavi dobar trenutak u razgovoru za odlazak od stola, pa se zbog toga čini da koordinirano i namjerno sve u isto vrijeme nestaju iza istih vrata. Radi se, dakle, o istoj stvari zbog koje svi trčimo na zahod za vrijeme reklama tijekom gledanja večernjeg filma, piše Cracked

Gledano iz praktična kuta, ako je pola društva otišlo od stola, ostali neće početi pričati nešto zabavno i zanimljivo jer će to htjeti sačuvati za ono vrijeme kad su svi prisutni. Također, ako nekoliko žena ustane od stola, dobra je šansa da će i ostale krenuti s njima kako bi izbjegle neugodnu tišinu ili nepoželjne razgovore o 'muškim' temama.

Na zajedničkim izlascima parova koji su se tek upoznali žene će zajedno otići u toalet zato da nakratko razgovaraju o tome koliko im se tko sviđa i jesu li zadovoljne kako sudar teče. Nakon kratkog 'pregleda rezultata' o kojem nisu mogle razgovarati u prisutnosti 'igrača', možda će popraviti šminku, stvarno otići na zahod ili nešto treće.

Postoje također i žene koje jednostavno ne idu u 'kraljevske odaje' zajedno s drugima, no što stoji iza toga, ne zna se.

Zašto se neke žene toliko dugo spremaju za izlazak?

Krenimo od zločestijeg objašnjenja. Žene se namjerno dugo spremaju kako bi natjerale muškarce da ih čekaju.

Možda se radi o kazni, a možda o testu. Bilo kako bilo, muškarci su u oba slučaja nastradali.

Neviniji razlog za dugo spremanje je isprobavanje odjeće koji je neka čudna vrsta rituala. Mnoge žene vole za posebne prigode odjenuti nešto novo, no kako mnoge od njih jednostavno to financijski ne mogu izvesti, pokušat će kombinirati na nov i neobičan način nešto što su već nosile. A sve je više i muškaraca, tzv. metroseksualaca koji čine isto.

Dakle, što je važnija prilika u pitanju i što im je veći ormar, to će ženama priprema za izlazak dulje trajati. Zvuči kao jednostavna matematička formula, no nakon pakla odabira odjeće ostaju još samo frizura, šminka i cipele.

Da, cipele.

Problem s odjećom opisan u prethodnom paragrafu prenosi se, naravno, i na cipele. Ne ide sva obuća sa svom odjećom. Zapravo, ako pitate žene, vrlo malo cipela dobro ide uz vrlo malo odjevnih predmeta.

Žene su za kombiniranje odjeće s obućom poput superheroja (ili superzlikovaca). Razvile su sposobnosti koje daleko nadilaze normalne moći opažanja, pa ih stoga muškarci ne razumiju i često osuđuju.

Koordinacija visine čizama s rubom hlača u slučaju žena više pripada u polje znanosti, a miješanje stilova i boja nećemo ni spominjati. Zato žene uglavnom imaju crne, bijele i smeđe primjerke svakog mogućeg oblika obuće – salonki, sandala, čizama, tenisica te ravnih cipela. Sve ostale cipelu u neobičnijim bojama vjerojatno ne idu uz više od jedne vrlo specifične kombinacije odjevnih predmeta.

I dok muškarci na cijeli proces ženskog odabira odjeće i obuće za izlazak gledaju kao mješavinu crne magije i čudnog prokletstva, ljepši spol 'zna' da o tome može ovisiti hoće li se nekome svidjeti ili ne. No, dakako, sve su to posljedice bezumnog konzumerizma i ne treba ih shvatiti kao nešto od životne važnosti individue, nego čisto kao fenomen, kojem su, budimo fer, podlegli i muškarci.

Zašto mnoge žene posvećuju toliko pažnje onome što nose?

Muškarci uglavnom vole da im je ormar što jednostavniji, pa umjesto da stil diktira što će imati na sebi, oni se vode idejom da se ono što im je udobno može naći u formatu za svako godišnje doba i za svaku priliku te da postoje važnije stvari na koje će trošiti svoje vrijeme – na primjer, sportske novosti i upotpunjavanje zbirke limenki piva. Mnoge su žene, generalizirat ćemo, često robinje mode. (A spomenimo opet i metroseksualce koji ne zaostaju.)

Bez obzira na to što se koristimo klišejima kako bismo ilustrirali generalni odnos spolova prema modi, muška nezainteresiranost za odjeću i podrumi krcati kutijama ženskih časopisa koji se bave svime, od štrikanja vlastitih pulovera do novitetima skupe kozmetike i dizajnerske odjeće dvije su konstante s iznimkama.

Dok muškarci uglavnom mijenjaju svoj stil odijevanja kako im se mijenja stil života (od frajera na motoru do tate na roditeljskom sastanku), žene istovremeno prate sve što se događa u svijetu mode i svoj stil mijenjaju ili nadograđuju sa svakom sezonom.

Osim što se bave onim što nose, gotovo sve žene su svjesne toga što će o njima drugi misliti na temelju njihove odjeće. Manjak odjeće na ženi može se protumačiti kako su sumnjiva morala, a najgore što se muškarcu koji je otkrio malo previše može dogoditi da ga optuže da se previše zapustio.

Žene ne paze samo na kroj i kvalitetu onoga što imaju na sebi. Njihov fino razvijen osjećaj za stil raspoznaje se već i koja boja dodatnog artikla, poput torbice ide uz koje vremenske prilike.

Pretpostavljamo da je svima sada u potpunosti jasno zašto nekim ženama trebaju sati (dani i tjedni) da se spreme za izlazak.

Eto, napravili smo puni krug i ponovo smo na zahodu, no ovaj se put ne radi o nekom javnom mjestu za obavljanju nužde, već o onom na kojem sjedimo kod kuće. Znate, onome na kojem su sve daske dignute bez obzira na to što pola obitelji 66 posto vremena WC može koristiti samo sa spuštenom daskom.

Ono što žene vjerojatno ljuti u vezi dignute daske je to što, prema navedenim postocima, muškarci koji ostavljaju podignutu dasku zapravo šalju poruku da ih nije briga tko koliko i kako vrši nuždu - što automatski znači nedostatak poštovanja prema njoj.

S obzirom na muške navike pranja zahodskih školjki, daska ima i dodatnu zadaću – da pokrije keramički rub zahoda koji je uglavnom prekriven mrljama.