Svaki umjetnik ima jedinstvenu viziju koju pokušava prenijeti u djelo. Kod jednih će se raditi o igri s percepcijom, kod drugih materijalom, a kod nekih, kao kod Jasona Polana, stvar će biti u veličini zamišljenog projekta
Jason Polan američki je slobodni umjetnik iz Michigana koji radi i živi u New Yorku. Polan je svoje ilustracije dosad objavio u časopisima The New Yorker, The New York Times, Metropolis Magazine i ARTnews, a njegova knjiga crteža 'Svaki izložbeni primjerak u Muzeju moderne umjetnosti' dobila je gotovo kultni status.
Drugi nedavni projekti na kojima je radio su strip za tvrtku Jack Spade, novčanica od 13 dolara sa 13. predsjednikom SAD-a Millardom Fillmoreom na slici te projekt Svaka osoba u New Yorku koji je još u tijeku. Izlagao je širom Amerike i po Europi. Član je The 53rd Street Biological Societyja te osnivač bloga Taco Bell Drawing Club
Trenutni cilj mu je nacrtati svaku osobu u New Yorku koji je 2008. imao preko osam milijuna stanovnika i prvi je u SAD- u po broju žitelja. No, bez obzira na nezamislivo velik projekt, Polan sa osmijehom svaki dan nastavlja crtati.
Na primjer, 3. travnja ove godine nacrtao je 101 osobu u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku. Sto posjetitelja nacrtao je za mini projekt '100 ljudi koje sam danas vidio', a umjetnicu Marinu Abramović nacrtao je sto puta za drugi takav projekt, 'Osoba koju sam danas vidio 100 puta'.
Za svaki crtež treba mu otprilike dvije minute. Gdje god se našao, Polanu su svi stanovnici modeli, bilo to u podzemnoj željeznici, muzeju ili prodavaonici brze hrane.
Kad god ima nove crteže, objavljuje ih na svom blogu Svaka osoba u New Yorku. Do sada je ulovio i nekoliko poznatih ličnosti, no većina ljudi koji se nađu kao subjekti njegovog umjetničkog izričaja obični su ljudi u svakodnevnim poslovima - majke koje bebama mijenjaju pelene, djeca koja se igraju, pješaci koji gledaju u izloge.
Neki od slučajnih modela svjesni su da ih Polan crta, no većina nije. Umjetnik obično pokušava ostati neprimijećen dok crta, no ako mu je netko zakazao poziranje u određeno vrijeme na određenom mjestu, uglavnom će pokušati doći na dvije minute kako bi ga nacrtao.
Jedna od lako uočljivih kvaliteta Polanovih crteža osjećaj je pokreta ljudi koje prikazuju. Slike, naravno, nisu sve iste u količini detalja jer za neke je imao manje, a za neke više od dvije minute.
Jason Polan kaže da su ga mnogi slični projekti ponukali da započne svoj, od svakodnevnog fotografiranja vlastitog lica pretvorenog u film na YouTubeu do knjige fotografija koje kronološki bilježe obroke tijekom godine.
Dvadesetpetogodišnja ukrajinska umjetnica Ksenija Simonova nije imala tako plemenitu motivaciju kad je prošle godine dobila glavnu nagradu na natjecanju 'Ukrajina ima talenta'. Počela je crtati u pijesku nakon što joj je posao propao nakon financijske krize 2008, a na samom natjecanju napravila je animaciju koja je prikazivala sovjetsku borbu protiv njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu.
Glavna nagrada donijela joj je milijun ukrajinskih hrivnja (oko 650.000 kuna), no prava popularnost snašla ju je na YouTubeu gdje je njezin film pogledan preko 13 milijuna puta. Za svoju izvedbu koristila je svjetleću plohu na kojoj je crtala u pijesku uz dramatsku glazbu.
Dok Ksenija Simonova oživljava pijesak rukama, talijanski umjetnik Guido Daniele iz Soverata koji radi i živi u Milanu oslikava vlastite ruke. Nakon duge i plodne karijere tijekom koje je unio razne inovacije sa zračnim perom te slikanja na platnu od 400 kvadratnih metara, početkom devedesetih prošlog stoljeća razvio je svoju tehniku oslikavanja tijela.
Guido Daniele diplomirao je skulpturu na Brerskoj umjetničkoj akademiji još 1972, no čitav život radio je kao autor vrlo realističnih ilustracija. Taj visoki nivo vještine najbolje je vidljiv u očima životinja koje slika na vlastitim ili tuđim rukama.
Kao igra svjetla i sjene u boji, svaka ruka koju Daniele oslika postaje neka životinja. Svako takvo djelo zahtjeva od dva do deset sati rada za vrijeme kojih model ne smije maknuti ni prstom.
Osim po tom specifičnom umjetničkom izričaju, poznat je i po uličnoj umjetnosti trompe l'oeil, no tu ga je po popularnosti nadmašio Julian Beever
Beever je Britanac koji živi u Belgiji, a kredom slika po ulicama cijeloga svijeta stvarajući zabavne optičke varke. Trompe l'oeil francuski je izraz za 'prevari oko', a cilj tehnike je napraviti realističnu vizualnu varku koja nas tjera da pod određenim kutom vidimo sliku kao trodimenzionalni objekt.
Julian Beever već 20 godina putuje svijetom i svojim kredama stvara opsjene, a oslikavao je i zidove, te izrađivao replike poznatih majstora u ulju.
