Nisu bile od šećera, ali su se svejedno rastapale na kiši. Unatoč toj senzacionalnoj raspadačkoj osobini, espadrile su bez problema preživjele sve loše vremenske prognoze osamdesetih godina kada su punile torbe naših naroda i narodnosti po tršćanskom Ponte Rossu. Nakratko ih je progutao modni mrak, no danas se vraćaju i, naravno, s puno više chica
Espadrile ili špagerice, nekada standardni accessoire svakog ljetnog dana ili odlaska na plažu, jednostavna cipela od platna i jute, vraća se polako, tiho i sigurno na ulice. Davno je to bilo kada je opća pomama za espadrilama ganjala ekipu do Trsta ili Leibnitza, gdje su se prodavale u originalnom obliku, s pravom jutenom špagom. Kod nas je po izlozima postojao tek gumeni izrod u režiji Jugoplastike.
Espadrile su bile otporne na vodu otprilike kao i list papira. Jedan pljusak i reci pa-pa. Čudesna karakteristika se, srećom, reflektirala i u cijeni, pa su oni informiraniji kupovali odmah po nekoliko parova, taman da im potraju za nekoliko uzastopnih ciklonalnih poremećaja.
Popularnost tog španjolskog izuma iz 14. stoljeća namijenjenog kmetovima dugujemo ponajviše nešto manje kmetolikoj zvijezdi kriminalističke serije iz osamdesetih 'Miami Vice'. Glumac Don Johnson ih naprosto nije skidao s nogu, a tada izgledati kao Don Johnson bilo je sinonim modne osviještenosti i vjerojatno osjećaja da niste baš zadnji polip u debelom crijevu zapadne kulture.
No kada već spominjemo Španjolce i minule epohe, evo par povijesnih za znanstveni dojam. Dakle, espadrile dolaze od španjolske riječi esparto, ime za čvrstu mediteransku travu od koje se proizvodilo uže. U početku su se nosile najviše u Kataloniji i Baskiji i jednako su ih nosili muškarci i žene. Osnovno obilježje espadrila, koje mogu imati i petu ili biti dodatno pričvršćene špagom oko gležnja, jest pleteni džon, proizvodnja kojeg nije nimalo jednostavna. Pokušavalo se s različitim tipovima špage, no najboljom se pokazala ona jutena, a uzevši u obzir da je Bangladeš najveći izvoznik jute na svijetu, ne čudi činjenica da su i najveći i najkvalitetniji proizvođači espadrila.
Gornji dio espadrile je od platna i može imati otvor za prste ili petu. U kombinaciji s pamučnom haljinom, potkošuljom, velikom torbom i šeširom učinit će vas dežurnom Audrey Hepburn svakog sunčanijeg dana. Očito, od modnog krika za mase otprije dvadesetak godina, danas espadrile stvaraju dojam osviještenog retra i vuku laganini prema fensi dijelu modnog spektra. Prepoznali su to i u našem Borovu te će vam ih ljubazno utrpati u torbu za sedamdesetak kuna. Iskreno, čini se kao jedan od jeftinih načina za stvaranje personalityja. Osim ako se niste odlučili za one u režiji Lacostea. Tu će vam nostalgija malo žešće prošupljiti džepove, ali, naravno, lijepa sjećanja nemaju cijenu. Inače, francuski modni gigant je u zadnjem naletu ljepljenja svojih krokodilčića nanišanio i nekadašnji birtijaško-obućarski hit: borosane.
Muškarcima ipak savjetujemo da za neko vrijeme odustanu od varijante s petom i otvorom za prste, barem dok se ne rodi neki novi Don Johnson koji će biti dovoljno slavan i još više hrabar pomisliti da mu stoje bogovski. Nakon Alberta Einsteina, sve je moguće.
