Borosane su izbačene na socijalističko tržište kao medicinska i ortopedska obuća, ženske radne cipele koje su se prodavale pod reklamnim sloganom 'Rad je odmor cijelog dana u obući borosana'. Proizvodio ih je Jugoslavenski kombinat gume i obuće Borovo iz Vukovara, piše leksikon YU-mitolgije - navodno u pogonu u Kudeljari. Izbor boja bio je neobično šarolik – bijela i plava. Bilo da ste služili drugu Titu i veseloj izgradnji socijalizma kao medicinska sestra, čistačica, konobarica ili vam se muž palio na uniforme pa ste ga svake srijede i petka navečer dočekivali odjeveni u portirku zgrade Centralnog komiteta, borosane su bile obavezan dio radne uniforme niza zanimanja na području cijele bivše Juge. Zvalo se to, savršeno u duhu socijalističkog žargona, higijensko-tehnička zaštita.

S par prstića koji vire kroz rupicu i senzacionalnim dizajnerskim otvorom za petu, borosane su se kvalificirale na par top lista najružnijih ženskih cipela u povijesti, oličenje nekulovitosti i treša. No svi ti fashion zlotvori koji nam danas žele ogaditi sjećanje na fino i pomno nedepilirane noge konobarica, hotelijerki i prodavačica čije su se crne dlake s potkoljenica lijepile za stjenke poluprozirnih bijelih i žutosmeđih najlonki zaslužuju u najmanju ruku dvotjedni preodgoj kod 'borosanki', ženske pjevačke grupe koja je, nećete vjerovati, ono, fakat postojala. Nastupale su u Kombinatu Borovo povodom državnih praznika.

Priča o borosanama priča je o nestanku zrelog, iskusnog, dimljeno birtijaškog seksipila koji je svojim netaknutim nožicama tek najavljivao prave čari ispod pregača, plavih prsluka i šoseva. Sasvim drukčiji zaplet nam danas nude dizajnerske japanke skvarcanih cura s prstićima tretiranim francuskom manikurom, orijentalnom tetovažom na palcu i pokojim lančićem oko gležnja koji nam časti pogled dok naručujemo cafe latte u bijelim kožnim foteljama. No iako je očito da su borosane i njihove vlasnice definitivno protjerane iz ugostiteljstva ili zdravstva, ogromni kapital nostalgije koji još krasi taj komunistički doprinos ženskom stopalu, netko bi mogao debelo unovčiti.

Baš kao što se dogodilo i startasicama nedavno, borosane bi trebale proći mali facelifting i postati mračni predmet želja svih trendesettica i hype djevojčica. Na Facebooku djeluje Borosana Fan Club koji se bori rukama i nogama da notorna cipela dobije malo na mirisu, okusu i boji. OK, zvuči malo fetišistički, ali evo kako pišu zaluđeni borosana fanovi: 'Zamislite da naš Borovo plasira nove (izvedene) modele borosane... Borosane u nekim ludim bojama i uzorcima, borosane za gradske djevojke koje žude za borosanama, ali u nekom novom, boljem izdanju.'

Nina Violić poharala je kazališne daske prije sedam godina predstavom 'Rad borosane na sebi', svjetski dizajneri svako malo prošetaju neki svoj model u lakiranim gležnjačama otvorenih prstiju i pete, pišu im se nostalgični panegirici po smiješnim web rubrikama... Što nam sve to govori? Pa da se borosana prodaje u svim oblicima, ali najmanje kao cipela. Navijamo za njihov skori povratak u mainstream, a do tada nek se cure izvježbaju u petnim naslagama i nožnom žbunju. Čisto iz respekta prema hrvatskim tradicijskim vrijednostima.