Iako je pljuvanje danas rezervirano za šaku urbanih bandita iz predgrađa, nekad davno bilo je općeprihvaćeno ponašanje. Štoviše, u srednjem vijeku zadržavanje pljuvačke se smatralo degutantnim. S vremenom, pak, na hračkanje se počelo gledati ispod oka, bilo je tolerirano, ali samo za trenutke kada ste sami. Polovinom 19. stoljeća u većini razvijenih društva pljuvanje se počelo otvoreno osuđivati kao vulgarno. Pogotovo ako se slinavi bezobraznik nalazio u ženskom društvu.

Postoji li metaforička veza pljuvanja s muškim obilježavanjem teritorija, može li se i psihoanalitički protumačiti kao daleki odjek ejakulacije, ostavljamo na teret stručnjacima, no indikativno je da su se pljuvanjem u velikoj većini bavili muškarci. Pogotovo nakon što su nas bombardirali imaginarijem Divljeg zapada krajem devetnaestog i u dvadesetom stoljeću gdje su mačo likovi masovno po salunima žvakali duhan i hračkali u sveprisutne pljuvačnice.

Žene bi se gađale slinom uglavnom da iskažu prezir, ljutnju i mržnju, što ni danas nije rijetkost u ekstremnim situacijama. Drugi ekstremni kontekst pljuvanja bila bi porno industrija gdje je hračkanje po ženskim genitalijama muškom gledateljstvu, čini se, vrlo, veoma i sveudilj prihvatljivo.

Međutim, između neotesane frajerštine i demonstracije gađenja, pljuvanje je u nekim sredinama još uvijek dio (ne)kulturnog nasljeđa. U Kini se redovito hračka po pločniku i u najurbanijim predjelima, i to ne samo slinu, nego sve što se može potegnuti iz grla ili nosa. Narod Massai u Africi se pak koristi pljuvanjem kao znakom pozdrava na dolasku i odlasku, što je parodirano u komediji 'Ace Ventura: Kad priroda zove'. U nedavnoj povijesti najviše su se kulturološki ispljuvali engleski pankeri koji su na koncertima imali običaj zasliniti svoje glazbene idole na pozornici.

No osim pobrojanih konotacija koje pljuvanje može imati, ne zaboravimo i njegovu sportsku dimenziju. Natjecanje tko će više i dalje dio je standardnih igara bez granica svakog boljeg kvarta, iako, koliko nam je poznato, ne postoji organizirano natjecanje na međunarodnoj razini. Tu su nepopravljivi hračkaši još uvijek u debelom zaostatku za pljuvačima koštica trešanja ili maslina koji održavaju ozbiljne turnire. Jedan će se održati u Michiganu za američki Dan nezavisnosti. Što se tiče običnih pljuvača, za sada nam preostaju bizarnosti poput one da je četrdesettrogodišnji otac u Njemačkoj pao s balkona kad se natjecao sa sinom u hračkanju u dalj.