Umirovljeni profesor fizike s Oxforda Joshua Silver osmislio je prilagodljive naočale koje svatko može prilagoditi svojim očima, bez recepta ili uputnice, a namijenjene su korigiranju kratkovidnosti i dalekovidnosti.

Ideja mu je prvi put pala na pamet 1985. godine kad je na predavanju sa studentima raspravljao o optičkim lećama. Trebalo mu je 20 godina da usavrši jeftin i pristupačan dizajn.

Vodeći se za principom da su deblje leće učinkovitije od tankih, naočale profesora Silvera mogu se prilagoditi injektiranjem malih količina tekućine. Čvrste plastične naočale imaju tanke spremnike tekućine u središtu svake leće. Uz naočale pacijent će dobiti malu injekciju kojom po potrebi može oduzeti ili dodati tekućinu.

Nakon što se naočale prilagode, spremnici tekućine se miču. Izum bi mogao omogućiti mnogim ljudima u siromašnim zemljama, gdje nedostaje okulista, da prvi put dobiju naočale.

Na tisuće naočala već su distribuirane po zemljama Trećeg svijeta, a profesor se priprema za ostvarenje ambicioznog plana prema kojem bi Indiji distribuirao milijun naočala godišnje.

Jedan od upamćenih britanskih jednostavnih izuma koji je promijenio živote u zemljama Trećeg svijeta jest mehanički radio na navijanje Trevora Baylisa. Njime je modernu tehnologiju približio udaljenim područjima koja nisu opskrbljena električnom energijom.