KLUB LIJEČENIH RODITELJA

10 najskandaloznijih kućnih tortura

28.02.2010 u 08:00

Bionic
Reading

Nema hodanja bosonog, nema dizanja od stola dok se sve ne pojede, nema spavanja ujutro... Ničeg nema. Osim vječno preglasne muzike, nepospremljenog kreveta i čokolade koju ne smiješ taknuti. To je za goste. Život je loš Monopoly s gomilom besmislenih pravila. Najbolje to znaju svi koji su se ikada igrali roditelja, jerbo smo upravo u krilu obiteljskog gestapa prošli ekspresni tečaj nihilizma. Slijedi 10 edukativnih tortura iz kojih nismo naučili ama baš ništa

Čist tanjur, duga ljubav
Biti roditelj je biti uvjeren u to da ti je klinac vječnom stanju gladovanja. Bez obzira na to što mu tvoj rizi-bizi već izlazi na uši, a pohanci pune suzne kanale. Pravilo da se ne smiješ dići od stola dok ne počistiš tanjur otprilike znači 'nećeš ti meni biti gladan, milom ili silom. Uostalom, kuham ti najbolje na svijetu i nema šanse da mi dokažeš suprotno'. Isti oni koji su naganjali svoje potomstvo po stanu s dudicama, zdjelicama i žlicama, uvjereni u to da je supergladno, samo eto, ne ferma vaš napoj ni pol posto zbog nekog više filozofskog razloga, nešto kasnije se pretvaraju u prave diktatore stola. A jeste čuli za ono da ne smiješ piti dok sve ne pojedeš? Aha, ima i toga u katalogu domaćih edukativnih boleština. Ne dao Svevišnji da ti se slije sok ili kola tamo gdje stane još jedna ćufta ili glavica brokule.

Preglasna muzika
Još jedna natuknica u zdravstvenom kartonu majki i očeva je fiks ideja da je glazba uvijek, svugdje i po definiciji preglasna. Jednostavno, ne postoji mjesto na pojačalu koje će ugoditi njihovom istančanom sluhu osim gumba za gašenje. Da bar jednom izuste da su boje prejake, da je nebo previsoko ili da je teorija relativnosti previše relativna. Ne. Muzika je prejaka. Obično ljudi s godinama gube sluh, no jedina biološka promjena parova koji su se nasmiješeni vratili iz rodilišta je da su im ušne bubnjiće zamijenili otvoreni živci.

Ovakve slike bi trebalo cenzurirati za mlađe od 18
Nepospremljeni krevet
Nema veze što nitko ne ulazi u sobu osim tebe, što nikog u njoj nema većinu dana, što posteljina ima nedopustiva fizikalna svojstva gužvanja, motanja i općenito je kaotične strukture. Čisto čudi što se nismo počeli pokrivati šperpločama. Ono, urednije je. Ne, ne. Krevet mora biti pospremljen jer, jer, jer... jer je korijen od dva jedno cijelo četiristočetrnaest. Dobro da ne traže da ne gužvaš pokrivač dok spavaš.

Otvorena vrata
'Ti imaš rep za sobom?' tek je jedno od magičnih pitanja na koja nikada nismo saznali pravi odgovor. Naime, ne zatvaraš vrata. Klatiš se iz smočnice u hodnik pa u dnevni boravak i, zamisli, nisi negdje povukao kvaku. Sad zrak iz hodnika ide na konzerve graška, kečap i par kobasica, a da ne pričamo kako se atmosfera iz dnevne sobe miješa s onom iz predvorja i eto ti ciklonalnog poremećaja iznad treće pločice dva metra desno od police za cipele. U najmanje deset sekundi razvalit će nas cunami iz kuhinjskog sudopera. Usput, jesi ugasio svjetlo u kuhinji? Nije ti ovo Betlehem...

Nema van
Po najnovijim dostignućima pedagogije o čijim se rezultatima svaki roditelj temeljito informirao znamo da je najbolja disciplinska mjera udariti tamo gdje najviše boli. Taj suptilni i kompleksni princip hoće reći da kad ti već ne mogu čupati nokte na živo, jer ne podnose glasnoću ili ti izbiti zube, jer bi to u zbroju s nezatvorenim vratima stvorilo nedopustivi propuh, a ono ti mogu zabraniti izlaženje. Koliki su samo očeličili po kućnim Lepoglavama veselo zujeći u zidove dok im je ekipa vani bez veze gubila vrijeme na provod. Logika zatvaranja je, na radost svih ambicioznijih roditelja, patološki uspješna. Zatvore te par puta, pa se počneš sam zatvarat. Jedan problem manje, jedan zid više.

Odgovor na sva pitanja od sobe do kuhinje
Nema bez papuča
Inače ćeš dobiti reumu, ospice, upalu jajnika, velike boginje i sidu zajedno. Tlačenje zbog bosih nogu ili čarapa vuče valjda svoje korijene iz vremena kada su mali Hrvati skakutali po pećinama na minus 20 i eventualno se mogli nabosti na mamutsku kljovu. Naravno, domoljubi kakvi već jesmo želimo očuvati svijetlu tradiciju bez obzira na glupu činjenicu što su bilo noge, bilo čarape, u pravilu čišće od para papuča. A i nešto bolje mirišu.

Doma do X sati
Štopanje kućnog izbivanja jedan je od omiljenijih roditeljskih sportova. Zabrinuti mamice i tatice misle da im dijete neće stići napraviti nepodopštinu ako mu narede da se nacrta doma u 22. Jer, dakako, sva zla ovog svijeta počinju u 22:01. Ili u 23:01, zavisi već od službene teorije dekadencije koju gaji domaćinstvo. A i psihološki je bogomdano. Zamisli, usred akcije ti se okreneš ekipi i obavijestiš ih kako moraš doma. Ono, odjednom si zvijezda večeri i predmet prepričavanja idući dan.

Sakrivanje konzole
Jedna od omiljenih prijepodnevnih zabava klinaca kojima je joystick zericu draži od udžbenika iz kemije, poglavlje o sulfidima i njihovim izotopima, nerijetko je prekopavanje ormara, ladica i košara za veš u potrazi za nenadano nestalom igraćom konzolom. U osamdesetima je predmet radnje bio Spectrum ili Commodorac. Nije tajna, bio je neizmjerno veći šus adrenalina naći skriveni komp pod nekom dekom u kutu komode, nego ga nakraju i zašpanati.

Nema odmora dok traje obnova
Ništa od spavanja
Da je lijenost majka svih zala i da dokone ručice lunjaju gdje se ne smije, stara je mudrost od koje su najviše profitirale ljenčine i dokoličari. Budući da zbog nesavršenog društvenog ustroja ne mogu svi završiti kopajući kanale 16 sati dnevno ili lopatariti po rudnicima u ime očuvanja visokog morala i prijevremenog sprovoda, a ono ih možemo dizati u subotu u devet ujutro. Tek tako, da se ne naviknu na ideju spavanja. Ako si mogao doći doma u četiri, možeš se i dići u devet. Logika zdrava, jasna, prebrojiva. Ustaj, vojsko!

To je za goste
Sve bolje stvari kojih smo se mogli dočepati na najvišim policama smočnice bile su rezervirane za nebulozna mitska bića - goste. Od čokolada, likera, keksa ili kojih već delicija, gastronomski grijesi su krali bogu dane čekajući posebne prilike umjesto da završe svoj na svome – u domaćem lopovskom mljackanju. Tako i bi. Osim što su nam starci ozbiljno ugrozili samopoštovanje u ime nekakvih aveti koje nikako da stignu, slastice sa žigom 'to je za goste' uglavnom su imale dvostruko bolji okus od zasluženog. A i dvostruko veće sankcije po konzumaciji. Zbog nekog pak razloga naš argument da 'gosti ne bi imali ništa protiv' nije zadovoljavao kriterije kućnog zaključivanja. Nečuveno.